Čekajući diktatora Trumpa - dio III
Izbori 2020. i prosvjed na Kapitolu šestog siječnja 2021.
Prva dva dijela trilogije možete pronaći ovdje i ovdje
Dok američki izborni proces ulazi u veliko finale, (pre)često prateći ritam metaka ispaljenih u blizini bivšeg predsjednika Trumpa, važno je prisjetiti se onoga što je, barem u očima ljevice, centralni događaj ne samo Trumpovog predsjedničkog mandata, već njegove cjelokupne, još uvijek žive (usprkos pokušajima biološkog gašenja) političke karijere. Taj događaj bio je svojevrsni moralni vrhunac pobjede takozvanog #OTPORA nad Trumpom, povod za (na sreću neuspješan) pokušaj njegovog konačnog izgona iz američke i svjetske politike te zamišljena početna točka toliko željene ideološke reedukacije Trumpovih političkih zagovornika i glasača. I osobno sam, ne skrivajući svoju privrženost Trumpu, u to vrijeme dobio puno prigušeno trijumfalističkih upita “A što sad kažeš?” dok su se na vijestima i dnevnicima vrtile snimke strašne pobune na američkom Kapitolu. Pa evo, nakon nekoliko godina rasprava u privatnim krugovima, ovaj tekst je ono što kažem, sada širem krugu ljudi, uzimajući u obzir da se tijekom i ove predsjedničke kampanje s ljevice “skrbi” o američkoj i svjetskoj demokraciji, upozoravajući na opasnost novog Trumpovog mandata pozivajući se na veliku tragediju šestog siječnja 2021.
Nakon samog događaja, odnosno već tijekom, otpočelo je natjecanje američkih i svjetskih medija u što snažnijoj demonizaciji nereda na Kapitolu, a taj medijski vihor poprimio je nakon nekog vremena komične dimenzije. Nailazeći na unisono odobravanje partnerskih medija, američki predsjednik Joe Biden nazvao je prosvjed šestog siječnja najvećim napadom na američku demokraciju od Građanskog rata, u kojem je, podsjetimo, poginulo 750 tisuća Amerikanaca. Novinar Huffington posta rekao je kako je šesti siječanj gori od 11. rujna, a istu paralelu, spominjući još i Pearl Harbour, povukla je i aktualna potpredsjednica, demokratska kandidatkinja za predsjednicu Kamala Harris. Vjerujem kako je čitateljstvo Desnog ProtuCentra dovoljno inteligentno i informirano, te su bilo kakva dodatna objašnjenja o neprimjerenosti ovakvih usporedbi ovdje nepotrebna.
Kako bismo ispravno i sveobuhvatno sagledali fenomen šestog siječnja, potrebno se vratiti na nekoliko događaja prije samih izbora, prije svega za razumjeti ljutnju Trumpovih birača koja je - bez obzira što su događaji na Kapitolu sramotno preuveličani od strane lijevo liberalnog režima - definitivno bila prisutna, vidljiva i, u najmanju ruku, nespretno artikulirana. Prije svega, osvrnut ću se na izbore 2020., odnosno agresivnu i uspješnu pravnu kampanju Demokrata s ciljem radikalne promjene izbornih pravila, ili, da budem skroz otvoren, stvaranje prostora za varanje na izborima. Potom je važno istražiti medijsku i društvenomrežnu urotu protiv adekvatne informiranosti američkih birača pod organizatorskom palicom i sponzorstvom duboke države te njenih satelita iz korporativnog i civilnog sektora. Kada dođemo do događaja šestoga siječnja, čitatelju će već biti jasno u kojem smjeru ide priča, stoga dokazi o umiješanosti agenata FBI-ja neće biti iznenađenje, a tu priliku ću iskoristiti i za dublju analizu djelovanja FBI-ja, koristeći druge primjere, neke iz dalje prošlosti, a neke iz vremena izborne kampanje 2020., kako bi se uspostavila jasna linija dosljednosti u njihovom djelovanju, ali i razotkrile sasvim očite političke preferencije tijela koje po svojoj definiciji ne bi trebalo imati stranu u američkoj političkoj utakmici.
Izbori 2020. godine i sve što im je prethodilo bili su neopisivo turbulentni. Razina političke zasićenosti svakog aspekta ljudske egzistencije, od sporta, kulture, medija i ulica, bila je nezapamćeno visoka, a gledajući unazad jasno je kako su sve to bili alati za micanje nepoželjne osobe iz Bijele kuće. Već je palo u zaborav koliko su izgledne bile Trumpove šanse za reizbor u prvim mjesecima 2020. godine prije pojave virusa Covid. Svijet je bio relativno miran - bio je poput kazališta u usporedbi sa sadašnjim stanjem - ilegalne migracije i kriminal u Americi bili su u silaznoj putanji, te ono najvažnije za američke birače, ekonomija je bila uspješna i dobro se živjelo. Razne medijsko obavještajne smicalice protiv Trumpa nisu pale na plodno tlo i činilo se kako je američke birače sve manje briga za to što im mainstream mediji, barem na tom planu, imaju za reći. S druge strane, perspektiva u Demokratskoj stranci bila je sve samo ne bajna - Joe Biden s natruhama sada poodmakle senilnosti, medijski isforsirana ali duboko nepopularna Kamala Harris, stari Bernie Sanders sa svojim raskrinkanim manevrom usmjeravanja ljevijih birača u naručje mainstream ljevice. Činilo se kako usprkos svim napadima tijekom mandata, Trump ima stvari pod kontrolom.
No, onda je udario Covid i u par tjedana promijenio se svijet kakvog smo poznavali. Demokrati su u tom trenutku namirisali kako bi Crni labud novonormalnog mogao biti iskorišten za radikalno uplitanje u izbornu utakmicu pod izlikom zaštite birača, podizanja izlaznosti i sličnih “prodemokratskih” razloga. Naravno, globalna pandemija u sekundi je zaboravljena kada je trebalo tolerirati masovne i izrazito nasilne demonstracije nakon smrti Georgea Floyda - osuđenog kriminalca i narkomana, uhvaćenog tada u pokušaju plaćanja krivotvorenim novčanicama - vodeći se logikom kako je rasizam, čiji izvor i pokrovitelj je predsjednik Trump, ipak veća zdravstvena prijetnja od globalne pandemije (ovdje neću ulaziti u samu prirodu pandemije, iako se o njoj ima svašta za reći, a nešto sam već pisao ovdje i ovdje). Navedeni prosvjedi bili su kombinacija ljevičarskih uličnih bojovnika s naredbama i jasnim političkim ciljem te gomile korisnih budala, a rezultirali su s oko dvije milijarde dolara štete diljem SAD-a i najmanje 25 mrtvih. U Seattleu su prosvjednici zauzeli jedan dio grada, zabranili policiji ulazak, naoružani provodili svoju pravdu te inaugurirali neslužbenog vladara, repera Raza Simonea. Kamala Harris je u to vrijeme promovirala doniranje novca fondu za plaćanje jamčevine prosvjednicima, čime su na ulice Minneapolisa pušteni ubojice, lopovi i silovatelji. Ovo sve navodim jer će kasnije biti zanimljivo kontrastirati pravni tretman nenasilnih prosvjednika na Kapitolu s tretmanom i tolerancijom kakva je poklonjena ljevičarskim batinašima i kriminalcima.
Demokrati su u vrijeme prosvjeda i nakon njih djelovali na dva fronta - na ulicama i u sudnicama. Koristeći Covid kao izliku, pokrenuta je pravna invazija - od same stranke, stranačkih organizacija, civilnih udruga, interesnih skupina itd. - na institucije saveznih država kako bi se dramatično promijenio način provođenja izbora, a krajnji cilj tih pravnih bitaka bilo je prisiliti što više država na povećanje dopisnog glasovanja te glasovanja u odsutnosti, dok bi se istovremeno ukinule sve mjere protiv prevara i manipulacija, prvenstveno obveza predočenja osobnih dokumenata, uspoređivanje potpisa zbog autentifikacije identiteta, zabrana sakupljanja glasačkih listića od treće strane i poništavanja vremenskih rokova za slanje glasačkih listića. Pravni nasrtaj Demokrata bio je prilično uspješan pa su sve ove promjene dovele do fantastičnih mogućnosti glasovanja svojstvenih zemljama poput Haitija - mogućnost glasovanja bez osobnog dokumenta (u prijevodu, možete biti ilegalac pristigao dan prije izbora i vaš glas će vrijediti), mogućnost slanja glasačkog listića nakon dana održavanja izbora (zgodna mogućnost ako tijekom prebrojavanja uočite da vašem kandidatu glasova “fali”) ili otvaranje mogućnosti nekakvom stranačkom aktivistu da skupi glasove svojih susjeda i “poigra” se s njima na putu do glasačke kutije. Nije li razumno upitati se tko bi želio ovakve promjene ako mu je imalo stalo do poštene provedbe predsjedničkih izbora? Odgovor je, naravno, nitko, osim onih kojima je cilj varati.
U kontekstu ovih informacija suvišno se pitati otkud tako značajan porast ilegalnih migranata u takozvanim swing državama poput Georgije, Pennsylvanije ili Michigana od 2021. godine. U Georgiji se, primjerice, dogodio porast od 401%, Pennsylvaniji 241%, a Michiganu 775%. Ukratko, Demokrati ilegalno uvoze glasače; pothvat je to kojim bi dugoročno SAD obojale u plavo i značajno otežali, ako ne i potpuno onemogućili, ikakav budući izborni uspjeh Republikanske stranke. Trumpovo prepoznatljivo zagovaranje blokiranja južne američke granice stoga predstavlja smrtnu prijetnju planovima američke (ali i globalne) ljevice koja svoje planove perfidno krije ispraznicama o “humanosti”, “zemlji imigranata” ili “moralnoj obvezi prema unesrećenim ljudima”. Treba reći kako su Republikanci ovaj put ipak nešto pripremljeniji na izborne smicalice, pa je prije par dana savezna država Virginia na Vrhovnom sudu dobila vrlo važnu presudu; njom se, naime, s biračkih popisa uklonilo 1500 ljudi koji nemaju američko državljanstvo, a pravni spor došao je nakon što je jedan niži savezni sud naredio Virginiji da tim istim ljudima omogući glasovanje! Ovakvih primjera je dosta, te bi nam trebao zaseban tekst za sve ih popisati, međutim vidljivo je koliko je dio američkih institucija ideološki pokvaren do srži.
Kao što sam spomenuo, direktno uplitanje u proces glasovanja bilo je samo jedan dio ljevičarske izborne ofenzive 2020. godine. Širu priču ponudila nam je novinarka Molly Ball u njenom opsežnom tekstu u časopisu Time. Demokrati su, s jedne strane, tekst čitali kao priču o herojskom pothvatu hrabrih političara i aktivista koji nisu dopustili republikanskom diktatoru kompromitaciju američke demokracije, dok desnica ovaj tekst, potpuno ispravno, vidi kao hvalisanje bestidne ljevičarsko - globalističke osovine moći. Ball piše o savezu korporacija, sindikata, aktivista, političara s obje strane spektra (znamo da i na republikanskoj strani ne manjka Trumpovih protivnika) čiji cilj je bio takozvano “utvrđivanje” izbora i zaštita njihovog integriteta. Ovo sve su, naravno, kodne riječi čije značenje je već odavno poznato - čišćenje puta lijevom kandidatu do ciljne linije. Nakon što su dobili 400 milijuna dolara od Kongresa, sve ostale proračunske rupe popunili su privatni donatori poput vlasnika Mete Marka Zuckerberga - Zuck je uskočio u kombinaciju s 300 milijuna dolara.
Ključni aspekt borbe za “integritet izbora” bila je borba protiv takozvanih dezinformacija, a dezinformacije su - opet se upuštamo u prijevod - informacije štetne za režimski preferiranog kandidata. U jednom prethodnom tekstu već sam opisao davno opjevani laptop Huntera Bidena s kompromitirajućim informacijama o tadašnjem demokratskom kandidatu, njegovom ocu, Joeu Bidenu. Američki novinar Michael Shellenberger nedavno je dobro sažeo sve što sada znamo o tom slučaju:
FBI je već u prosincu 2019. imao Hunterov laptop i potvrdu da je autentičan
Nakon što su špijunirali Rudyja Giulianija kod kojeg je laptop završio te saznali kako će priča kad tad završiti u medijima, FBI u ljeto 2020. pokreće dezinformacijsku kampanju kako bi se preduhitrile kompromitirajuće informacije s laptopa, tvrdeći da zapravo Rusi planiraju dezinformacijsku kampanju vezanu uz Bidena mlađeg
James Baker, prethodno visokopozicioniran u FBI-ju, nakon toga u Twitteru (prije nego što ga je Musk otpustio), nagovorio je svoje Twitter kolege da cenzuriraju izvještavanje New York Posta o laptopu, iako su Twitterove službe inicijalno utvrdile kako njihova priča ne krši pravila o objavljivanju. Cenzura je otišla toliko daleko da je u jednom trenutku zaključan profil New York Posta, a Twitterov primjer slijedio je i Zuckerbergov Facebook
Veći dio američkih glasača dao je svoj glas misleći kako je ova priča lažna, ne znajući da je jedan od dva kandidata snažno impliciran u koruptivnoj shemi izvlačenja novca iz raznih poslova sa subjektima u Ukrajini i Kini.
Medijske manipulacije, sabotaže, prevare i napadi nisu obeshrabrili Trumpove birače; naprotiv, usprkos svemu izašli su u rekordnim brojkama i dali Trumpu 13 milijuna glasova više nego 2016. godine, više nego bilo kojem aktualnom predsjedniku u povijesti, 10 milijuna više nego što je te povijesne 2016. dobila poražena Hillary Clinton. Pozitivni trendovi s početka izborne večeri pružili su razlog za optimizam Donaldu Trumpu i njegovim biračima, no kada je u jednom trenutku večeri stalo prebrojavanje glasova u četiri ključne swing države - i to samo u tim državama - probudile su se sumnje. Kada se prebrojavanje nastavilo, ispostavilo se da su u toj “pauzi” praktički svi pristigli glasovi bili za Joea Bidena - Bidena koji je, podsjetimo, većinu kampanje proveo skriven u podrumu s povremenim skupovima s prosjekom od otprilike 25 ljudi. Poredak se odjednom promijenio, optimizam u Trumpovu taboru ustupio je mjesto smrknutim licima i bijesu, a ljevica je slavila. U slavlju su domaću i svjetsku javnost agresivno uvjeravali kako su to bili najčišći izbori u povijesti te je naprosto nedopustivo, čak i izdajnički, dovoditi ih u pitanje, cenzurirajući apsolutno svakoga tko bi dao ikakav legitimitet, kako su ju nazvali, Trumpovoj “Velikoj laži”. Tema je stavljena ad acta, o njoj se nije smjelo raspravljati.
Uzimajući u obzir sve navedene činjenice i promatrajući ih u kontekstu političkih i pravnih progona s kojima se Trump suočio od početka političke karijere, nije li bijes Trumpovih birača u najmanju ruku razumljiv? Koliko se nevjerojatnim čine tvrdnje o ukradenim izborima? Levijatan je spreman na sve, to smo vidjeli i u to se uvjerili, zašto onda ne bi bio spreman na izborni poguranac svom čovjeku protiv kandidata koji mu predstavlja egzistencijalnu prijetnju? Izbore je odlučilo nekoliko desetaka tisuća glasova - kada imamo to na umu, ali i količinu kulturne i institucionalne moći u rukama liberalne ljevice, izborna manipulacija ne čini se kao toliko nevjerojatan pothvat. Upravo suprotno, nevjerojatnom se čini tvrdnja o najčišćim izborima u povijesti.
U takvom ozračju dočekan je šesti siječnja 2021. godine, odnosno dan kada je Kongres trebao potvrditi broj elektorskih glasova i službeno proglasiti Bidenovu pobjedu. Nedaleko od Kapitola, Trump je držao govor pred mnoštvom svojih birača, dijelom ponavljajući uspjehe svog mandata, dijelom napadajući “slabe” Republikance koji se, po njemu, nisu dovoljno zauzeli za obranu izbornog procesa, a dijelom pričajući o sumnjivim događajima tijekom izbora, poput paradoksalnih 205 tisuća glasačkih listića viška u Pennsylvaniji. U jednom trenutku Trump poziva okupljeno mnoštvo na hod prema Kapitolu gdje će “mirno i domoljubno” izraziti svoje nezadovoljstvo. Mnoštvo je poslušalo svog predsjednika, ali u jednom trenutku situacija naizgled izmiče kontroli, dolazi do konfrontacije s policijom na nekoliko točaka, a dio prosvjednika upao je u zgradu Kapitola. U ljevičarskim fantazijama, dogodilo se sljedeće - naoružani i nahuškani Trumpovi pobunjenici nasilno su upali u Kapitol, pokušali prekinuti proces proglašenja Bidena predsjednikom, pri čemu su ugrozili život američkih političara i aparatom za gašenje požara smrskali glavu policajcu Brianu Sicknicku. Na poticaj poraženog političara, počinili su čin veleizdaje pokušavši izvršiti državni udar. Bio je to, govorili su nam, a govore i danas, najveći napad na američku demokraciju u povijesti.
Naravno, ovo je potpuna sprdačina. Prosvjed na Kapitolu svakako je bio nepoželjan događaj jer je zaoštrio inače miran politički proces, ali ponajprije jer je u njemu život izgubilo četvero ljudi. Međutim, svi oni bili su Trumpovi simpatizeri! Dvoje je umrlo od srčanog udara, jedna osoba od predoziranja amfetaminom, a nenaoružanu Ashli Babbit beskrupulozno je ustrijelila policija. Za objasniti brojne manipulacije vezane uz prosvjed, pametno je pozabaviti se slučajevima policajca Briana Sicknicka i Ashli Babbit.
Smrt Briana Sicknicka bila je krunski dokaz američkoj ljevici kako se šestog siječnja dogodila nasilna pobuna radikalne desnice protiv američke države. Možemo razumjeti zašto, jer je za svaki narativ korisna tužna personalizirana priča koja će kompleksnu temu svesti na elementarni osjećaj ljudskog suosjećanja. Brian Sicknick poslužio je upravo tome - nakon šestog siječnja Sicknick je predstavljen kao besprijekoran profesionalac koji je čitav život sanjao o služenju svojoj zajednici u policijskoj uniformi, sve dok ga nije stigla surova ruka Trumpovih pučista. U kaosu Kapitola, netko je ovom 42-godišnjaku smrskao lubanju aparatom za gašenje požara i time groteskno okončao njegov život. Smrt ovog nesretnika iskorištena je i kao ključan dokaz na suđenju Trumpu u Senatu nakon njegovog drugog opoziva. Ona je bila nasilni element toliko potreban pri pokušaju uklanjanja Trumpa iz političkog života; spominjući policajca Sicknicka i njegovu groznu sudbinu, moglo se uprijeti prstom u Trumpa i reći - evo do čega dovode njegove politike.
Međutim, vješto upakirana i efektna priča o smrti Briana Sicknicka imala je jednu veliku manu - bila je, naime, u potpunosti izmišljena. Nije bilo aparata za gašenje požara, niti je bilo okrutno smrskane lubanje. Sicknick je istu večer razgovarao sa svojom obitelji potvrdivši im da je dobro, a idući dan je, daleko od prosvjeda, izgubio život nakon moždanog udara. Iako su postojale jasne indicije da je Sicknick umro prirodnom smrću, poput nedostatka ikakve traume na njegovoj glavi iz čega je valjda jasno da nije ubijen hladnim oružjem, medije nije bilo briga. Smrt ovog mladog čovjeka trebalo je iskoristiti za političke svrhe, stoga se mjesec dana njegovo ime provlačilo po medijima usprkos molbama njegove obitelji da se to ne čini, a trenutak kada su mediji priznali svoju pogrešku izrazito je zanimljiv - dogodilo se to tek kada je propao drugi pokušaj Trumpovog opoziva. Mrtvi Sicknick odbačen je nakon što se iz njega više nije mogla izvući politička korist.
S druge strane šestosiječanjskog prosvjeda nalazila se Ashli Babbit - veteranka američke vojske, bivša glasačica Baracka Obame (toliko o rasizmu Trumpovih pristaša) i nenaoružana prosvjednica tog dana na Kapitolu. Njena smrt bila je uvelike zanemarena u većem dijelu američkih mainstream medija. Zaključak je bio jednostavan - nasilnim prosvjedovanjem dovela je u opasnost ljude oko sebe, uključujući i policajca koji je ispalio fatalni hitac, te je ubijena u pokušaju samoobrane. Kada su neki novinari poput Tuckera Carlsona, tada još uvijek na Foxu, pokušali rasvijetliti njenu smrt, naišli su na jedan kuriozitet - ime policajca ostalo je nepoznato i aktivno se radilo da ono takvo ostane. Interes većine vodećih medija za otkrivanje njegovog identiteta bio je nepostojeći. Slični pokušaji anonimizacije identiteta policajaca, zanimljivo je, izostali su iz svih prethodnih medijski popraćenih slučajeva policijskog korištenja smrtonosne sile, prvenstveno ako su žrtve bili američki crnci, čak i kada je takva sila bila potpuno opravdana i zaista motivirana samoobranom kao jedinim rješenjem u situaciji ugroze vlastitog života. Tada su identiteti policajaca objavljeni odmah, a Demokrati bi se javno razbacivali uvredama i osudama na njihov račun. Kakav je to učinak imalo na privatne živote i obitelji tih policajaca, možete i sami pretpostaviti. No, suprotno uvriježenom standardu, ubojica Ashli Babbit ostao je anoniman, usprkos tome što je postalo jasno kako Babbit nije bila naoružana i što je teško zamisliti kako bi nenaoružana žena od 55 kila mogla ugroziti život naoružanom policajcu. U srpnju iste godine, dakle punih šest mjeseci nakon prosvjeda, njegov identitet ipak je isplivao na površinu - Michael L. Byrd mjesec kasnije dao je intervju NBC-u gdje se novinaru Lesteru Holtu hvalio svojom hrabrošću koja je, nastavljajući neskromno sam o sebi, taj dan spasila mnoge živote. Prešutni zaključak sage o Ashli Babbit u lijevim medijima bio je - protivnica režima zaslužila je smrt.
Smrt Briana Sicknicka i Ashli Babbit na različite su načine, skupa s ostalim smrtnim slučajevima tog dana, poslužili kao gradivni elementi namjerno nedovoljno određenog narativa o oružanoj pobuni na Kapitolu tijekom koje je smrtno stradalo nekoliko ljudi. To što pobuna nije bila oružana jer nitko u zgradi Kapitola nije imao oružje i što su poginuli samo simpatizeri Donalda Trumpa, kvarilo je narativ, pa je uvelike zanemareno. Plasman te priče sa selektivno probranim i potpuno izmišljenim informacijama američkoj i svjetskoj javnosti imao je jedan isključivi cilj - stvaranje terena za totalno istrebljenje Trumpovog političkog pokreta, koristeći sve raspoložive alate represivnog aparata. Kao i svaka druga kriza, bila ona umjetno kreirana ili realna, pobuna na Kapitolu iskorištena je za povećanje budžeta policije i FBI-ja, širenje njihovih ovlasti (koje će se koristiti u obračunu s jednom stranom političkog spektra, pogađate kojom) i usmjeravanje bijesa jednog dijela javnosti prema navodno stvarnoj prijetnji američkoj demokraciji - domaćim radikalno desnim teroristima, to jest MAGA Republikancima.
Kako je taj sustavni progon neprijatelja Bidenove administracije izgledao i koliko je temeljit bio, opisuje američka novinarka Julie Kelly u svojoj odličnoj knjizi January 6. Šezdesetdevetogodišnji Joseph Bolanos, stanovnik New Yorka i registrirani Demokrat, šestog siječnja 2021. zaputio se vlakom prema Washingtonu kako bi svjedočio Trumpovom govoru. Nakon što je govor završio, Bolanos se vratio u hotel ne bi li pobjegao od hladnoće. Oko dva sata popodne, s prijateljem je otišao do Kapitola vidjeti što će biti s certificiranjem izbornih rezultata, no ostali su van zgrade Kapitola i držali distancu od prosvjednika. Nakon nepunih mjesec dana 4 agenta FBI-ja pojavili su mu se pred vratima reagirajući na dojavu jednog susjeda o Bolanosovom prisustvu šestog siječnja u Washingtonu. Federalnim agentima pokazao je slike i video uratke od tog dana, lagano potvrdivši svoju verziju događaja. Priča tu nije završila. Nekoliko dana nakon toga, Bolanosa je u 6 ujutro probudilo lupanje po vratima; otvorivši ih, ugledao je scenu kakvoj se nije nadao - 10 policijskih specijalaca u punoj opremi i oružje upereno u njegovu glavu. Nasilno su upali u stan, pretražili ga i zaplijenili sve elektroničke uređaje. Bolanos je ispitan u FBI-jevom vozilu ispred zgrade bez odvjetnika dok su sve pratile kamere NBC Newsa kojima je očito unaprijed dojavljeno vrijeme akcije. Bolanosu je u vozilu tijekom ispitivanja pozlilo te je završio u bolnici. Nakon povratka iz bolnice, jedna susjeda napisala mu je u poruci “Nadam se da će te Antifa ščepati”.
Knjiga Julie Kelly puna je ovakvih slučajeva. Obitelji kojima se upadalo na posjede jer su taj dan bili u blizini Kapitola, policijska ispitivanja bez prisustva odvjetnika, a i zatvorske presude najobičnijih građana koje su u nekim slučajevima rezultirale i samoubojstvima zbog nemogućnosti povratka starim prijateljima, poslu, životu. Posebno kancerogeno djeluje ideološka hipnoza jednog dijela ljudi spremnih otkucati svoje susjede i dojučerašnje prijatelje, kao da se radi o građanskom ratu u disfunkcionalnoj afričkoj državi. Administracija Joea Bidena i Kamale Harris nije progonila samo Donalda Trumpa, nego je koristila sva raspoloživa sredstva kako bi zagorčala život svakom političkom protivniku kojeg se mogla dokopati, makar oni bili politički potpuno beznačajni pojedinci. Na taj način slala se snažna poruka neprijateljima Levijatana.
Ostajemo pri FBI-ju jer njihova uloga u prosvjedu na Kapitolu nije ograničena samo na bjesomučne progone nakon šestog siječnja, već je sasvim izgledno kako su preko ubačenih agenata aktivno sudjelovali i poticali te nerede.
Konkretno, nekolicina heterodoksnih novinara primijetili su kako je represivni aparat bio iznenađujuće blag prema nekim sudionicima prosvjeda na Kapitolu, i to često prema onima čije je glasno huškanje i poticanje na nerede vidljivo iz video snimki tog dana, ali i poruka koje su izmjenjivali sa drugim sudionicima prosvjeda nekoliko dana prije. Najpoznatiji primjer je onaj Raya Eppsa. Naime, Epps se može vidjeti na video snimkama dan prije prosvjeda i na dan prosvjeda kako poziva ljude oko sebe na upad u Kapitol. U jednom trenutku, drugi sumnjičavi prosvjednici čak počinju vikati na Eppsa i upozoravati druge da bi se moglo raditi o ubačenom federalnom agentu. Epps je viđen u direktnoj komunikaciji s Ryanom Samselom koji je prvi krenuo prema policijskoj blokadi u pokušaju upada u Kapitol. Štoviše, Epps mu šapuće u uho nekoliko trenutaka prije nego što ovaj kreće probiti blokadu. Dva dana nakon prosvjeda Eppsovo ime očekivano se našlo na FBI-jevoj listi najtraženijih prosvjednika s Kapitola. Međutim, filmsko hapšenje pred televizijskim kamerama kakvo smo ranije spomenuli izostalo je, a u srpnju je Eppsovo ime misteriozno nestalo s popisa. Ako su nenasilni prosvjednici dobivali i po nekoliko godina zatvorskih kazni, zašto je jedan od glavnih huškača prošao lišo? Iako je u siječnju ove godine Epps osuđen na godinu dana uvjetne kazne, ostaju upitnici zašto toliko blaga presuda kada su mnogi drugi, manje uključeni u prosvjede, bili suočeni s drakonskim kaznama ili ih i dalje izdržavaju. Kongresnik Thomas Massie na Odboru za sudstvo upitao je Bidenovog Glavnog državnog tužitelja Merricka Garlanda o prisustvu ubačenih agenata tijekom prosvjeda šestog siječnja, no Garland je izbjegao odgovoriti na pitanje.
Slučaj Raya Eppsa i drugi njemu slični ne moraju značiti ništa, reći će neki. I ne moraju, to je apsolutno točno, no definitivno pobuđuju sumnju uzimajući u kontekst povijest djelovanja FBI-ja. Konkretno mislim na njihovo korištenje entrapmenta, odnosno poticanja ljudi na zločine koje bi FBI potom herojski sprječavao u zadnji trenutak; ili ne bi, ukoliko bi to koristilo njihovoj agendi. U prijevodu, FBI je često i piroman i vatrogasac. Taj modus operandi usavršili su tijekom originalnog Rata protiv terora nakon terorističkih napada 2001. godine. Glenn Greenwald ekspert je za tu temu, a iz njegovog teksta izdvojit ću samo jedan primjer, toliko bizaran da graniči s parodijom iz kakve satirične serije. Godine 2011. FBI je uhitio Jamesa Cromitija, američkog crnca koji je konvertirao na Islam. Tajni FBI-jevi agenti punih osam mjeseci pokušavali su ga nagovoriti na priključivanje nekakvoj izmišljenoj “terorističkoj” uroti, no Cromitie ih je uporno odbijao. Kada su iscrpili sve nagovaračke kapacitete, agenti su poduzeli očajničku, dijelom komičnu, dijelom tragičnu mjeru. Nesretni Cromitie, tada i svježe nezaposlen, pristaje priključiti se imaginarnoj terorističkoj spletki nakon što mu FBI obeća, ni manje ni više, nego - 250 tisuća dolara! Dakle, nezaposlenog crnca nagovorili su na fiktivno počinjenje nepostojećeg zločina ponudivši mu malo bogatstvo. U tom trenutku, naravno, slijedi britka akcija hrabrih agenata FBI-ja, Cromitija hapsi agencija koja ga je nagovarala na zločin, a mediji bruje o još jednom uspješno spriječenom terorističkom napadu. Ovakvi primjeri daju nam odgovor na ironično pitanje: kako to da sigurnosne agencije u Americi spriječe baš sve terorističke napade, osim onih koje - ne spriječe?
Pored ovakvih slučajeva, Greenwaldov tekst fokusiran je i na jedan drugi, izrazito relevantan za izbore 2020. godine. Radi se o navodnom planiranju otmice guvernerke Michigana Gretchen Whitmer. Kao i uvijek, prvo se potrebno upoznati s medijskom pričom pa korak po korak dekonstruirati plasirane besmislice.
Mjesec dana prije izbora američke mainstream medije okupirala je šokantna priča o pokušaju otmice guvernerke Whitmer. Skupina marginalnih radikala, okuražena Trumpovim porukama o nužnosti “oslobađanja Michigana” (Whitmer je u tom trenutku i dalje inzistirala na provođenju oštrih Covid mjera), osmislila je pakleni plan uklanjanja njima mrske guvernerke te bila odlučna provesti ga u djelo. Srećom, kriminalci su bili pod budnim okom FBI-ja pa je otmica ugrožene guvernerke spriječena. No, medijski efekt je postignut - Whitmer, Biden i ostali lideri Demokratske stranke objašnjavali su američkoj javnosti kako je glavni krivac za nastanak terorističkih skupina poput nesuđenih otmičara Donald Trump jer njegova zapaljiva retorika poziva domaće teroriste na akciju. Mjesec dana prije izbora američka javnost slušala je kako je predsjednik Trump kriv za organizaciju otmice guvernerke jedne od odlučujućih swing država. Još jedan argument u prilog tezi o rastućem terorizmu domaće desnice pod vodstvom modernog Hitlera, Donalda Trumpa.
Nekoliko mjeseci nakon izbora - šokantan preokret. Novinari BuzzFeeda odradili su netipično dobar istraživački posao te ušli dublje u ovaj kontroverzni slučaj. Zaključak je, citiram:
Istraga koju je proveo BuzzFeed News otkriva da su neki od tih doušnika, djelujući pod vodstvom FBI-a, igrali puno veću ulogu nego što se prethodno izvještavalo. Radeći u tajnosti, nisu samo pasivno promatrali i izvještavali o radnjama osumnjičenih. Umjesto toga, sudjelovali su u gotovo svakom aspektu navodne zavjere, počevši od njenog samog nastanka. Opseg njihovog sudjelovanja postavlja pitanje bi li zavjera uopće postojala bez njih.
Doušnici i agenti FBI-ja pronašli su ljude, organizirali ih, financirali te osmislili čitav “plan” otmice. U pozadini ove istrage krije se jedno ime koje povezuje otmicu Gretchen Whitmer i prosvjed na Kapitolu 2021. Steven D’Antuono bio je šef FBI-jevog ureda u Detroitu dok se “istraživalo” aspirirajuće otmičare, a bavljenje otmicom zapravo je značilo upravljanje doušnicima i ubačenim agentima. U listopadu 2020. godine, nekoliko mjeseci prije prosvjeda na Kapitolu, D’Antuono je prebačen u Washington D.C. Je li tamo koristio svoje iskustvo upravljanja FBI-jevim skrivenim suradnicima na terenu, ne znamo, no znamo da je agresivno progonio nesretne prosvjednike. Ako se radi o pukoj slučajnosti, što je moguće, radi se o, u najmanju ruku, čudnoj slučajnosti.
Na kraju treba ponuditi zaključke. Izborni proces 2020. godine bio je sporan i prilično evidentno namješten protiv Donalda Trumpa. Represivni aparat koji je tolerirao razbijanje i palež diljem Sjedinjenih Država u ljeto 2020., svom silinom obrušio se na takozvanu oružanu pobunu na Kapitolu, ustvari malo žustriji prosvjed koji je na svega par točaka (nepotrebno) nasilno eskalirao, nudeći nam, s druge strane, i prizore poput ovog (obavezno pogledati video na linku). Zamislite oružanu pobunu u kojoj pučisti prilikom izvršenja svog svirepog napada poštuju puteljak naznačen zlatnom ogradom, policija ih većim dijelom bez otpora pušta u zgradu gdje bi trebali izvršiti puč i pritom nikoga ne hapsi? Po priznanju FBI-ja - naknadno smo ga dobili od ranije spomenutog D’Antuona - na terenu su imali svoje doušnike i ljude, a cijela situacija razvila se sukladno provjerenoj strategiji svojstvenoj toj službi: incident, stvaran ili izmišljen, posluži kao dobar temelj za povećanje proračuna, napredovanje individualnih karijera te ono najvažnije iz perspektive Demokratske stranke - povod za istrebljenje svojih političkih protivnika, predvođenih političarom koji od početka svoje karijere dovodi u pitanje djelovanje FBI-ja i ostalih “neutralnih” institucija američke države. Sasvim zgodan splet okolnosti, toliko zgodan da se njegova zgodnost nipošto ne smije dovoditi u pitanje jer bi znatiželjnik bio prokazan kao neprijatelj slobode i demokracije, cenzuriran, uništen i proklet na sve moguće načine.
Netočno je prisjećati se američkih izbora 2020. i tvrditi, kako se to često radi, da su se odvili u neobičnim okolnostima. Naprotiv, okolnosti su bile uobičajene u jednom važnom smislu - ljevica je iskoristila svaki legalni i ilegalni, institucionalni i vaninstitucionalni mehanizam kako bi eliminirala Trumpa iz Bijele kuće, a to je samo nastavak i kulminacija onoga što su radili tijekom cijelog mandata. Od nepriznavanja izbornih rezultata 2016. godine i retorike o Trumpu kao nelegitimnom Putinovu kandidatu, do izmišljenih poveznica s Rusijom, pa jedan opoziv, onda drugi opoziv nakon što je već napustio Ovalni ured, sve do trećesvjetskih kaznenih progona i dva pokušaja ubojstva. Kako objasniti sve stvari kojima smo se bavili u ovoj trilogiji i ostalim tekstovima o Trumpu? Pokretanje federalne istrage na temelju lažnog dokumenta plaćenog od kampanje Hillary Clinton? Sabotaže unutar vlastite administracije? Radikalna izmjena izbornih pravila, uključujući apsurde poput uklanjanja obveze dokazivanja identiteta? Stvaranje nove pravne teorije kako bi se prišio nepostojeći zločin bivšem predsjedniku? Gušenje istinite priče o Hunteru Bidenu, a napuhivanje lažnih priča o ruskoj zavjeri ili otmici Gretchen Whitmer, mjesec dana prije izbora u ključnoj saveznoj državi? Dva pokušaja atentata o kojima i dan danas ne znamo praktički ništa?
Objašnjenje se krije u činjenici da je čitav ovaj nakaradni globalističko-liberalno-korporativno-demonski poredak uzdrman, iako je i dalje u ringu. Ne odustaje, niti će odustati. Ne treba se zanositi iluzijama o velikom padu i konačnoj pobjedi, ali Trump i njegovi suradnici mogu mu zadati opak udarac, nokautirati ga. Ako ne zauvijek, onda barem privremeno, do idućeg meča, kada će valjda biti više izazivača za pojas. I to je velika stvar. Dok se približava završna runda treba biti svjestan da u obzir dolazi samo politička šaka u glavu jer ova odluka ne smije se prepustiti korumpiranim sucima. Neke druge odluke možda mogu, ova nipošto.
U slučaju poraza, ipak ostaje slaba utjeha da je negdje na hrvatskom jeziku opisana i druga strana priče, a to je uvijek bila glavna motivacija ovih tekstova.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.