Levijatan skida masku
Trump je sada osuđeni kriminalac. Tko ga je osudio?
Naslovnice svjetskih medija opet su pune naslova o bivšem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, slavodobitno ga oslovljavajući kao “osuđenog kriminalca”, ispravno ističući kako se tom neslavnom titulom izdvojio u povijesti američkih predsjednika. Analitičari će se na toj etiketi i zaustaviti, ne ulazeći dublje u okolnosti nedavne presude - naročito koliko se ona svojim politički motiviranim frankensteinovskim karakterom izdvaja od svih poznatih praksi američkog pravnog sustava - i za pretpostaviti je kako ćemo do kraja bitke za Bijelu kuću slušati ljevičarske pozive na razum: “Nećemo valjda izabrati osuđenog kriminalca!?”, ili u našoj inačici: “Nisu valjda toliko ludi da izaberu osuđenog kriminalca”!?
Analiza pravnih tehnikalija presude je važna, prvenstveno zbog nedostatka takvih tekstova na hrvatskom jeziku, ali nije najvažnija jer presuda protiv Trumpa i njegova službena titula “osuđenog kriminalca” predstavljaju svojevrsnu kulturološku prekretnicu u političkom kontekstu Sjedinjenih Država, ali i cijelog svijeta. Trump odavno više nije samo američki fenomen i junak (ili zlikovac, kako za koga), već je njegov politički put poprimio mitsku dimenziju, nimalo nalik ičemu čemu smo svjedočili za naših života. No, o tome kasnije - idemo od manje važnog prema najvažnijem.
Kako nisam pravni ekspert, poslužit ću se tekstom izrazito lijevog New York Magazinea i autorice Elie Honig, bivše federalne i državne tužiteljice, dakle osobe upoznate sa sustavom. Tekst je, kao i uvijek, u linku, stoga svi zainteresirani koji posjeduju 1 dolar i voljni su ga se odreći, mogu i sami izučiti presudu protiv bivšeg predsjednika. Honig presudu naziva “loše zamišljenim i neopravdanim neredom”, pa nastavlja nabrajajući sve neregularnosti slučaja. Izdvojit ću neke od njih:
Sudac Juan Merchan donirao je novac pro-Bidenovskoj organizaciji u svrhu “otpora Republikanskoj stranci i radikalno desnoj ideologiji Donalda Trumpa”, kršeći time pravila koja zabranjuju sucima bilo kakve političke donacije.
Okružni tužilac Alvin Bragg (čiju povezanost sa Sorošem smo objasnili ovdje) u kampanji za svoju sadašnju poziciju hvalio se kako je više od 100 puta već tužio Trumpa, predstavljajući se kao svojevrsni pravni predator u lovu na jednu osobu
Optužnica sastavljena protiv Trumpa toliko je “opskurna” i “bez presedana” da nijedan jedini državni tužitelj nikada nijednu osobu nije tužio ni za što slično
Lažiranje poslovnih podataka prema zakonu države New York spada u najniži oblik prekršaja. Čak i ako zanemarimo činjenicu da je za taj prekršaj nastupila zastara (dvije godine), bilo bi komično prvi put u povijesti pred sud izvesti jednog bivšeg predsjednika za tako bijedan prekršaj; iz tog razloga pristupilo se pravosudnoj alkemiji kojom se “ustanovilo” da je spomenuto lažiranje poslovnih knjiga učinjeno s ciljem počinjenja drugog zločina, kršenja izbornog zakona. Do pred sam kraj suđenja tužiteljstvo nije definiralo kako se točno time kršio izborni zakon, niti je sudac to od njih tražio. Trumpova obrana kroz cijelo suđenje praktički nije znala od čega točno brane svog klijenta.
Svoju ocjenu optužnice Elie Honig zaključuje ovim riječima:
U ovim ključnim točkama, optužbe protiv Trumpa nisu samo neobične. One kao da su rađene po narudžbi, jedinstveno sastavljene za bivšeg predsjednika i nikoga drugog.
Sve u svemu, Trump je osuđen jer je platio porno zvijezdi da o njihovoj aferi ne govori u javnosti, u financijskim knjigama nije taj trošak zaveo pod ispravnim nazivom “hvala ti porno zvijezdo za čarobnu noć putenih užitaka”, a sve s ciljem “urote” i “sprječavanja političkog izbora neke osobe”. Tako kaže tekst optužnice, ako ga je itko uopće u stanju razumjeti. Ovo pišem imajući na umu mnoge “neovisne” analitičare američkih mainstream medija koji, iako u otvorenom slavlju, nisu u stanju objasniti čime je točno Trump zaslužio izvođenje pred sud i potencijalnu zatvorsku kaznu.
Na zabrinjavajuće stanje američkog pravnog sustava sliku baca knjiga Marka Pomerantza People vs. Donald Trump (Narod protiv Donalda Trumpa). Pomerantz je radio na optužnici protiv Trumpa za okrug New York, a knjigu je napisao kao pozitivno intoniran memoar o junačkom radu Trumpovih progonitelja. Taj rad se - u suprotnosti s logikom zakona kao hipotetskog suda o eventualnom budućem ponašanju apstraktnog državljanina; dakle ne Trumpa, Bidena, Jordana, Stallonea, nego državljanina kao još neodređene osobe koja tek nakon izvjesno počinjenog zločina dobiva ime i prezime - svodio na češljanje Trumpovog života, poslovnih knjiga, financija i raznoraznih drugih pothvata, ne bi li se u tom plastu sijena pronašla inkriminirajuća igla. Drugim riječima, umjesto da u istrazi polaze od zločina oko kojeg se potom slaže dokazni materijal radi nedvojbenog ukazivanja na počinjenje, istražitelji su imali metu, bivšeg predsjednika, kojeg su pod svaku cijenu htjeli ščepati pa mu se, kako kaže autor, “kreativnim teoretiziranjem” trebao iskopati nekakav, bilo kakav zločin. Do čega su došli, vidimo sada.
No, za potpuni uvid u situaciju treba ponuditi dodatan kontekst, odnosno staviti ovaj slučaj uz bok sličnim ili još težim prekršajima. Opisao sam u prvom dijelu još nedovršene trilogije o Trumpu (uskoro će treći dio!) kako je nastao zloglasni Steelov dosje na temelju kojeg su Trump, njegovi birači, ali i čitava američka i svjetska javnost zlostavljani besramnom konfabulacijom o Trumpovom ortaštvu s Rusijom. Izradu dosjea platila je kampanja Hillary Clinton - posrednici su bili odvjetničko društvo Perkins Coie i konzultantska kuća Fusion GPS, koja je naposljetku i unajmila bivšeg agenta MI6 Christophera Steelea. Kako su, sigurno se sada pitate, te usluge nazvane u financijskim knjigama Hillary Clinton? Usluge pravnog savjetovanja. Kakva je kazna snašla kampanju Hillary Clinton zbog lažiranja financijskih zapisa? Osam tisuća dolara.
Uzmimo drugi primjer, izrazito aktualan posljednjih dana zbog svjedočenja doktora Anthonyja Faucija pred kongresnim odborom o pitanjima Covida. Skeptici koji su se usudili postaviti nezgodna, ali sasvim logična pitanja, vjerojatno su već upoznati s nekoliko uznemiravajućih činjenica - virus je nastao u wuhanskom laboratoriju tijekom takozvanih gain of function istraživanja financiranih novcem američkih poreznih obveznika preko neprofitne udruge EcoHealth Alliance, a novac je odobravao i takva riskantna istraživanja poticao upravo Anthony Fauci. Nakon što je virus poharao svijet, skupina znanstvenika, uključujući i Petera Daszaka, predsjednika EcoHealth Alliancea, požurili su u Lancetu (najvažniji svjetski znanstveni medicinski časopis) objaviti pismo kojim tezu o laboratorijskom izvoru Covida - 19 nazivaju teorijom zavjere. Naknadno su u javnost procurile njihove interne poruke iz vremena netom nakon pojave virusa, a prije pisma - iz njih je vidljiva izrazita skepsa prema mogućnosti spontanog nastanka Covida u prirodi, ali i odlučnost u poduzimanju svih potrebnih koraka, poput slanja pisma u Lancetu, kako ono što su smatrali prilično očitim, dakle da je virus nastao kao posljedica njihovih istraživanja u Wuhanu, nikada ne bi ugledalo svjetlo dana. Anthony Fauci je, zagovarajući takve totalitarne politike u svojim SAD, diktirao tempo globalnih lockdowna za koje, kako sada ispada, nije imao nikakvog znanstvenog temelja. Čak je u jednom donekle komičnom trenutku priznao kako je ona famozna mjera udaljavanja 2 metra donesena, onako, odokativno, jer se činila ok, bez ikakvog znanstvenog uporišta. Kada ćemo dočekati kazneni progon i hapšenja zbog neodgovornog stvaranja virusa i donošenja antiznanstvenih pandemijskih mjera, radi čega su milijuni ljudi izgubili prihode, poslove i živote?
Ne treba dvojiti o tome što nam sve ovo govori. Gledajući zbivanja u Americi, Europi i svijetu posljednjih nekoliko godina, teško se oteti dojmu da živimo u eri Levijatana, režima, elite, nazovite ih kako god hoćete, čiji apetiti su nezasitni, metode po potrebi okrutne, a ciljevi nemoralni. Taj konglomerat nižih, a našom tišinom osokoljenih bića, spreman je pregaziti sva pravila ponašanja koja deklarativno zastupa. Štoviše, dok njihovi predstavnici traže našu pokornost pozivajući se na demokraciju, prava i slobode, iste te pojmove pretvaraju u ispraznice gazeći ih u praksi svojom totalitarnom čizmom. Misliti da je to slučajnost, samo privremeno zastranjenje prije konačnog povratka na pravi put nekakve utopijske liberalne demokracije, gajiti nadu da će se taj stroj ohladiti ili pristati na kompromis - to bi bila fatalna kratkovidnost i put u zasluženi poraz.
Povjesničar Victor Davis Hanson u svojoj sjajnoj knjizi The Case for Trump bivšeg je predsjednika usporedio s antijunacima Divljeg zapada utjelovljenim u mnogim western filmovima. Ti ljudi nisu sveci, naprotiv, ugodnije se osjećaju u bordelu ili kockarnici, nego pjevajući u crkvenom zboru. Govor im je sirov i nepristojan, fitilj kratak, narav eksplozivna. Svatko normalan drži obitelj što dalje od njih. No, u presudnom trenutku, kada nekoć mirnim gradom zagospodare zlikovci i krenu terorizirati pošteno pučanstvo, upravo grešni antijunaci stavljaju ruku na pištolj, stisnu zube i kažu: Dosta! Svi mještani koji su se donedavno zgražali nad njihovim surovim metodama, nekulturnim ponašanjem i često prljavim izgledom sada staju iza njih - jer drugih opcija nema.
Sviđalo se to nekome ili ne, Trump - dakle, čovjek koji liježe s porno zvijezdama i plaća njihovu tišinu - je najjači simbolički, ali i konkretan otpor antislobodarskom homoglobalističkom projektu. Ne ispričava se, zna primati udarce i nastavlja dalje. On je inatljivi grešnik kojemu odustajanje nije opcija, idealan antijunak za otjerati bandite iz grada.
U ovoj borbi nema sredine, alternative, kalkulacija. Treba biti svjestan - svaki kompromis sa Levijatanom je pristanak na ucjenu, a pobjednik će, tko god on bio, iz bitke izaći prljavih ruku.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, komentirajte ih i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.