Politika, ali drugim sredstvima

Nakon pokušaja atentata koji nikoga nije iznenadio, Trump nastavlja dalje

Nekoliko sudbonosnih centimetara, kriva procjena snage vjetra ili jedan spontani pokret glavom dijelili su Donalda Trumpa od smrtnog ishoda kakav je zadesio njegovog prijatelja, bivšeg japanskog premijera Shinza Abea; ovako je, okrhnutog uha i krvavog lica, okrznut umalo smrtnosnim hicem koji će odzvanjati dok god je politike i ljudi, ušao u društvo Jaira Bolsonara, Roberta Fica, Imrana Khana i svog republikanskog kolege Stevea Scalisea kao još jedna žrtva neuspjelog pokušaja atentata. Primjećujete već kako u tom društvu nema establišmentskih ljevičara ni globalista, stoga ovaj napad spada u događaje koji šokiraju, ali ne iznenađuju. Šokiraju, jer bez obzira na sve, i dalje se iracionalno priklanjamo krhkim iluzijama kako se političke razmirice našeg vremena ne rješavaju mecima i noževima, iako nam ranije navedeni slučajevi sugeriraju suprotno. Ne iznenađuju, jer je glava Donalda Trumpa već dugo vremena na raznim nišanima - medijskim, obavještajnim, političkim.

Teško je bez doze cinizma pratiti trenutne izljeve suosjećanja prema Trumpu svih onih kojima je do jučer bio reinkarnacija Hitlera; sada se odjednom osuđuje nasilje prema Hitleru, vlada opća konsternacija što je netko pokušao ubiti Hitlera, te se svesrdno moli za Hitlerovu dobrobit. O samom napadaču, s druge strane, i njegovim motivima ne zna se puno, osim da se radi o dvadesetogodišnjaku Thomasu Matthewu Crooksu. Uz ranjenog Trumpa, usmrtio je još jednu osobu i ranio još par, a nakon ispaljivanja tih nekoliko hitaca ubrzo je okončan i njegov život. Registriran je kao Republikanac (moguće radi mogućnosti glasovanja protiv Trumpa na republikanskim predizborima, no to još ne znamo), a jedinu političku donaciju usmjerio je prema liberalnoj političkoj organizaciji ActBlue na dan Bidenove inauguracije. Slutim kako o njemu nećemo puno ni saznati: ubijen je, suđenja neće biti, a istraga će biti povjerena službama i agencijama nepovratno kompromitiranima dugogodišnjim antitrumpističkim politikanstvom; što god se motalo po glavi tog izgubljenog dječaka, zauvijek će ostati misterij. Zanimljive su mi, doduše, upravo njegove godine. Kako je ispravno primijetio jedan prijatelj, njegovih dvadeset godina ustvari znači devet godina - dakle skoro polovicu njegovog života - medijske i političke indoktrinacije o Trumpu kao najvećem zlu koje je snašlo Republikansku stranku, američki politički sustav, američki narod i svjetsku politiku. U jednom trenutku, uslijed dugogodišnjeg ideološkog marša na neformiran i labilan um, postaje prilično jednostavno sam sebi moralno opravdati ubojstvo. Možda se upravo to dogodilo mladom Thomasu. Krivce za to je lako uočiti, prepoznat ćete ih, između ostalog, po njihovom inicijalnom izvještavanju o ovom fatalnom predizbornom okupljanju - puca se na Trumpovom skupu, osiguranje ga krvavog uklonilo s mjesta događaja! Vodeći se takvim naslovima, da se zaključiti kako je neki veseljak pucao petarde, dok se Trump istovremeno porezao pa ga je osiguranje odvelo ne bi li što prije ranu polio rakijom i stavio flaster. Oprez pri izvještavanju i prenošenju vijesti nije loš, međutim sjetim se pritom znamenitog “istraživačkog novinara” Saše Lekovića; osim što nikad ništa nije ni istražio ni otkrio, niti je itko od nas uspio otkriti po čemu je taj gospodin novinar, a zaista su ga takvim smatrali jer je godinama stolovao HND-om, svojedobno je mehaničko otkazivanje nekakve raspale krntije koju je vozio nazvao pokušajem atentata! U roku od par minuta, vijest o tom sofisticiranom “atentatu” proširila se lijevim krugovima i bespogovorno je ponavljana.

---

---

Pustimo, međutim, ovu novinarsku veličinu i vratimo se stvarnom pokušaju atentata na Trumpa. Postoji i drugi scenarij, prilično uvjerljiv, osim samostalnog djelovanja jednog ideološki zatrovanog i izgubljenog klinca. O Trumpovoj sigurnosti brine Tajna služba, a gotovo svi su danas složni kako je došlo do nevjerojatnog niza neoprostivih propusta. Prvo, napadač je nesmetano došao do krova zgrade nedaleko od pozornice, udaljene svega 120 metara, s čistim pogledom na bivšeg predsjednika. Većina čitatelja sjetit će se dolaska Georgea Busha u Zagreb - gotovo cijeli dan nije se smjela preći cesta duž Bushove predviđene trase, a građani su upozoreni kako, između ostalog, na balkone i prozore ne bi trebali izlaziti s metlama jer ih se može zamijeniti za oružje, što bi onda izazvalo opravdanu reakciju osiguranja. Drugo, nekoliko ljudi upozorilo je djelatnike osiguranja kako su primijetili čovjeka s puškom u potrazi za mjestom s kojeg očito može uputiti kvalitetan hitac - reakcija je izostala. Treće, Trumpova kampanja navodno je u bliskoj prošlosti tražila pojačano osiguranje (Tajna služba osporava ovu tvrdnju), no njihov zahtjev, kao i sličan zahtjev Roberta Kennedyja Jr. još ranije, odbijeni su. Četvrto, Demokrati su nedavno tražili ukidanje usluga Tajne službe za osuđenike. Sjetit ćemo se, naravno, ovdje tematizirane smiješne presude protiv Donalda Trumpa.

Radi li se o zapanjujućem nizu pogrešnih procjena i manjku kompetencije - što je svakako moguće - ili o nečemu drugom? To nešto drugo treba razmatrati u kontekstu dugogodišnjih pokušaja eliminacije Trumpa na svaki mogući način, osim atentatom.

U nedavnom razgovoru sa svojim donatorima, Biden je prkosno poručio kako treba zaboraviti nedavnu debatu, ostaviti ju u neslavnoj prošlosti te “staviti Trumpa na nišan”. Ne treba pribjegavati histeriziranju tipičnom za ljevičare gdje se za svaki, pa makar i najmarginalniji incident, krivi Trumpa i njegove riječi kojima tobože potiče ili ohrabruje, čak i naređuje, raznorazna nepoželjna ponašanja, međutim, kako smo već nekoliko puta u prošlosti napisali i ovdje spomenuli, agresija protiv Trumpa, ukazivanje na njegove navodne diktatorske ambicije i prijezir prema demokraciji, sve to traje toliko dugo i toliko je dramatično, da ovakvim raspletom događaja mogu biti iznenađeni samo oni potpuno neupućeni. Pucanj u Trumpa nastavak je politike drugim sredstvima, nakon što podvale, ranojutarnje provale na privatni posjed, prisluškivanja, pravni napadi i medijska demonizacija nisu uspjeli.

Sve je izvjesnije kako im ništa neće uspjeti. Trump je, s nevjerojatnim smislom za trenutak izbrušenim kroz godine televizijskog djelovanja, blagoslovljen impresivnom hrabrošću i prisebnošću kakva se danas, u vrijeme pripitomljenih netflix-pivica-tekma muškaraca više ne viđa, samo nekoliko trenutaka nakon što je po svakoj logici trebao ležati mrtav na podu, pred cijelim svijetom, pred svojim biračima, suradnicima i obitelji, proizveo scenu koja odjekuje kroz vječnost. Krvavog lica, više puta eksplicitno govoreći uspaničenom osiguranju da stanu, stisnuo je šaku i pozivajući okupljene na borbu izazvao gromoglasno skandiranje “USA, USA!” preplašenog mnoštva. Njihov junak je ustao, a strah nestao. Trump je time ovom nestvarnom događaju dao junačku, upravo filmsku dimenziju, čija magija seže i do naših učmalih života s ove strane svijeta. Nakon takve scene, svi njegovi protivnici u okršaj ući će s hendikepom, znajući kako ovog ratnika, očito otetog iz nekih drugih, herojskih vremena, moraju ubiti ako žele pobjedu nad njim. Jer, iako ga na trenutke sigurno doziva lagodan život i luksuz dostupan uspješnom milijarderu, on odustati neće, dok god je zraka u njegovim plućima i odlučnosti u njegovu srcu. Takva motivacija dolazi iz prkosa, ali samo prkosa izraslog iz ljubavi, odanosti i istinskog patriotizma.

Sjetimo se toga kada idući put zatajimo Istinu i sebe radi društva, korumpiranih medija, nebitnih kolega, radi uklapanja u ovaj truli svijet laži koji nas želi slabe, pokorene i tihe; jer za razliku od onog ispaljenog na Trumpa, Istina je metak koji ne promašuje.

---

Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.