Klopka za predsjednika Bidena
Tko je smjestio starom Joeu?
Ne stišavaju se dojmovi nakon prve debate dva predsjednička kandidata, bivšeg predsjednika Donalda Trumpa i aktualnog predsjednika Joea Bidena. Fokus većine komentatora se, ne bez razloga, usmjerio prvenstveno na tragikomičnu kognitivnu i fizičku oronulost Joea Bidena. Većina takozvanih viralnih trenutaka s debate svodi se na Bidenovu nemogućnost dovršenja misli, gubljenje narativnih niti i teleći otvorena usta dok istovremeno njegove pogubljene oči traže tko zna što u daljini. Pravorijek većine pratitelja debate je jasan - Biden nije u stanju biti predsjednik najveće sile na svijetu. Taj logičan zaključak najčešće je popraćen pitanjem “Kako im se to uopće moglo dogoditi?”, čime se cilja na tobožnju neopreznost Demokratske stranke što su takvog kandidata uopće pustili na megdan republikanskom suparniku.
Međutim, vratimo se nekoliko koraka unazad. Do debate je došlo Bidenovim bacanjem rukavice Trumpu - predsjednik Biden upustio se u ovaj brodolom snimivši prije mjesec dana video u kojem mačističko - srednjoškolskom retorikom izaziva svog prethodnika i mogućeg nasljednika na sučeljavanje.
Snimka traje 14 sekundi, a Bidenov govor sastoji se od 6 kratkih rečenica. U oči upadaju takozvani cutovi, odnosno rezanje i naknadno montiranje cjelokupne snimke. Poput pretilog Stevena Seagala koji u kasnijoj fazi svoje glumačke karijere ne može snimiti poštenu akcijsku scenu, pa je nužno pribjegavati čarolijama montaže kako bi se od njega učinilo barem minimalno pokretnog aikido “majstora”, a ne prasca na rubu invaliditeta, tako je i u ovom slučaju rezanje snimke napravljeno kako bi se od očito kognitivno istrunulog starca učinilo koherentnog govornika.
Priča o propadanju Bidenovih mentalnih kapaciteta nije od jučer. O tome je bilo govora i za vrijeme prethodnih izbora, a tada je Biden bio u očito boljem stanju nego danas. Kvalitetni Bidenovi govori i nastupi iz tog perioda često su se u kuloarskim govorkanjima, potaknutim naravno iz suparničkog tabora, pripisivali amfetaminskim stimulansima, a na tom tragu je u analizi nakon debate u emisiji DailyWirea istupio Ben Shapiro osvrćući se na činjenicu da je Biden u sučeljavanju bio nešto kvalitetniji kako je vrijeme prolazilo; prijatelj, po struci neurokirurg, rekao mu je kako bi uzrok tome moglo biti uzimanje stimulativnih droga vremenski preblizu nastupu, stoga je učinak koji nastupa s odgodom bio vidljiv tek u kasnijoj fazi. Međutim, usprkos drogama i namještenim press konferencijama s unaprijed pripremljenim pitanjima, kako su godine prolazile, gafovi sve više senilnog aktualnog predsjednika postali su vidljivi čak i nepopravljivim ideološkim slijepcima. Ne svima, doduše, jer je prije svega tri mjeseca bivši republikanac, a sada voditelj na lijevom MSNBC-u, Joe Scarborough izjavio kako je Biden trenutno u najboljem intelektualnom stanju u kojem je ikad bio! Prije nekoliko tjedana, nakon Bidenovog posjeta Europi ispunjenog gafovima koji se nikako nisu mogli sakriti, izazvavši prije svega sažaljenje, ali i podsmijeh prema onemoćalom starcu, glasnogovornica Bijele kuće Karine Jean - Pierre na jednoj od redovnih pressica proglasila je sve te, sada već globalno proširene snimke, desničarskim manipulacijama, koristeći izraz cheap fake. U prijevodu, možda su te vaše desničarske snimke autentične, ali fali kontekst. Sama je propustila ponuditi kontekst koji bi opravdao Bidenovo besciljno lutanje prije nego što ga Giorgija Meloni vrati na pravi put, u okvire predviđenog protokola.
Iako su se u srednjestrujaškim medijima priče o Bidenovoj senilnosti i demenciji potiskivale, a naročito je bilo zabranjeno dovoditi u pitanje njegovu sposobnost obnašanja funkcije predsjednika, svih ovih godina razvidno je kako je svima bilo jasno u kakvom je stanju predsjednik Biden. Otkud onda ovakva nagla promjena medijskog narativa nakon samo jedne, istina katastrofalne, debate?
Već neko vrijeme, nekolicina američkih političkih aktera - prvi mi na pamet padaju bivši kandidat na republikanskim predizborima Vivek Ramaswamy i politički konzultant Roger Stone - zastupaju tezu kako Biden neće biti kandidat Demokratske stranke na predstojećim izborima. Po toj teoriji, Biden će u jednom trenutku biti umirovljen, a nakon toga mjesto demokratskog kandidata ustupit će se Michelle Obami ili guverneru Kalifornije Gavinu Newsomu. Inicijalno sam smatrao kako će demokrati nehumano izjahati starog konja Bidena dok ne krepa, ali razvoj stvari sugerira mi kako je vjerojatnost ovakvog raspleta ne samo visoka, već i dugo planirana. Moguće da su stvari tekle ovako - utjecajni ljudi u Demokratskoj stranci davno prepoznaju, odnosno sami sebi priznaju, ono što je evidentno, da Biden neće biti u stanju pobijediti, a pogotovo izgurati još jedan mandat u slučaju pobjede. Pristupaju Bidenu te ga, pozivajući se na nepovoljne ankete i trendove, nagovaraju na jako preuranjeno sučeljavanje s Trumpom kako bi se isti trendovi tobože zaustavili ili preokrenuli. Nošen ostacima ponosa i samopouzdanja stečenih kroz desetljeća vještog snalaženja po washingtonskim hodnicima moći, Biden pristaje. Biti predsjednik je lijepo, moć je opijat s kojega se teško skida. Ako Biden bude iznenađujuće dobar u debati - kao što je bio 2020. - nastavlja se s njim. Ako ne, ostaje dovoljno vremena prije Demokratske konvencije i službene potvrde starog Joea kao kandidata, za smisliti izlaznu strategiju koja uključuje Michelle Obamu ili Newsoma (nikako priglupu i izrazito nepopularnu Kamalu Harris). S obzirom na naslovnice i zapažene kolumne medija poput New York Timesa, Washington Posta ili Politica, gdje se otvoreno Bidena poziva na povlačenje (čak je i lokalni demokrat Đivo Đurović zazvao Baracka Obamu, nadamo se da Barack čita Telegram!), potpuno je jasno da je lomača za Bidena već bila pripremljena. Štoviše, prvu reakciju odmah nakon debate imao je CNN-ov John King, govoreći kako je unutar Demokratske stranke kaos, kako gore telefoni, panika je, ne znaju što će itd. Sve ovo od medija koji su do prije tjedan dana govorili o snimkama izgubljenog Bidena kao o desničarskim fabrikacijama, a priče o njegovu očiglednom propadanju nazivali teorijama zavjere.
Čini mi se potpuno nemogućim svaki dan provoditi dane s Bidenom, nedvojbeno znati u kakvom je stanju, koliko je slab, pogubljen i umoran, pa ga “slučajno” ili “greškom”, ranije nego što je uobičajeno, gurnuti u debatu s energičnim Trumpom, potom se unisono i koordinirano, u šoku hvatati za glavu govoreći: “Jao, što smo to napravili?!?!”.
Još nešto je vrijedno pažnje i kraćeg osvrta. Dok su Bidena vodili po Europi, Trump je gostovao u dva podcasta - Impaulsive podcastu youtubera Logana Paula, izrazito popularnog među mlađom populacijom, te All In podcastu. All In podcast posebno je značajan jer je jedan od vodećih američkih business i tech podcasta, a vode ga petorica izrazito utjecajnih američkih milijardera. Pristup takvim emisijama bio je nezamisliv Trumpu posljednjih nekoliko godina, a u oba navrata tretiran je s izrazitim poštovanjem, bez upadanja u riječ i sličnih opstrukcija. Postavlja se pitanje - jesu li neki događaji iz Bidenovog mandata (tobožnja nedovoljna pomoć Izraelu i toleriranje propalestinskih prosvjeda diljem zemlje?) otopili led dijela moćnih američkih struktura prema Trumpu i mogućnosti njegovog drugog mandata? Ako jesu, a to je sasvim moguće, guranje ovakvog Bidena u debatu i neminovni debakl ima još više smisla.
U kontekstu postavljanja klopke aktualnom predsjedniku treba promatrati i neuobičajenu pristojnost CNN-ovih voditelja prema Trumpu tijekom debate. Dok su u svakom prethodnom sučeljavanju voditelji skupa sa Hillary, kasnije Bidenom, praktički debatirali protiv Trumpa, ovaj su put moderirali profesionalno i odmjereno, bez upadica i prekidanja bivšeg predsjednika.
Bidenov mandat traje već tri i pol godine, ali nakon devedesetominutne demonstracije njegove nemoći pred cijelim svijetom, možemo se vratiti na rečenicu koju je svojedobno Putin rekao o Americi - nije bitno tko je predsjednik, ljudi u crnim odijelima uvijek upravljaju tom zemljom. Ovakav Biden sigurno nije donosio krucijalne odluke tijekom svog mandata, a bio je idealna figura za pokriće lutkarima iz pozadine. Sada, kada se poraz sve jasnije nazire na horizontu, izgleda da je našao svoje mjesto na listi za odstrel. Tko, kada i kako će povući okidač, te hoće li ga uopće povući, ostaje vidjeti u narednih nekoliko mjeseci.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.
A zašto ne i takav Joe Biden, te zašto ne i USA?
Kad globalni liberal radi „uravnilovku“, spolnu, dobnu, zdravstvenu, kognitivno sposobnu, ne obazirući se ni na nivo inteligencije, ni na rasu, spol ili dopadljivost, zašto ne bi i predsjednik najveće sile na globusu, Amerike, bio i jedan ishlapjeli, dementni i, po nekim znacima, s oba ona zafrkana „njemca“ (Parkinson i Alzheimer) Joe Biden? Koji ionako ništa ne kreira, o ničemu ne odlučuje, već to za njega radi i ona „duboka“, ali i plitka“ država. Oni „ljudi u crnom“.
Idemo redom. U školama, i u RH, od osnovne pa dalje više nema onih s „posebnijim“ potrebama, nego su svi u istom razredu. Čak štoviše, popularizira se to i izdiže na nivo obveznosti, korifeja uključivosti raznih. Ne mislim kako bi to, ta „stanja“ trebalo stigmatizirati, ali neke programe bi trebalo ovojiti, razdijeliti, u konačnici glede razvoja društva u cjelini.
U reklamama dalekovidničkim, u većini, više ne igraju ljepotice, ili barem dopadljivije žene i muškarci, već je, kao kriterij biti što deblji, tustiji, ružniji, „običniji“ valjda. I filmovi i serijali su pretrpani netipičnima, isto takovima, pa je ono „lijep kao glumac“ ili „lijepa kao glumica“ zaista izreka iz prošlog doba. Nekima je to isforsirano „simpatično“, ali meni je to karikaturalno i groteskno.
Posljednji primjer jedne reklame, s jednom izuzetno ružnom ženom u bliskom kadru, koja govori o sređivanju nekih dokumenata, shvatili su i kreatori uradka, pa je kadar u kojem ta gospođa, možda samo vrlo nefotogenična, a u naravi i simpatična, govori, sve kraći i kraći i kraći...
Reklame, pa i za naše, hrvatsko tržište, uglavnom sadrže i ideologijsku, liberalnu poruku, pa muškarci kuhaju, presvlače bebe ili usisavaju. I makar dosta nas (modernih muževa, posebice bivših studenata, odvojenih života od majke i bake, vrlo rano, a još i služenih armija) kaže pri tome: „Ah, eno ga, on kao i ja!“, ipak nije uobičajeno to tako i u tolikoj količini (više od pola, zaista su se žene, barem na dalekovidnici, potpuno emancipirale) to gledati na, ipak, nerealnoj virtualnoj ne/stvarnosti.
Pridodamo li tome reklamnu majku, bjelkinju, s dvoje djece miješane rase, sugerira to i na posvajanje, što je u redu, ili na međurasni brak, što mi je isto u redu. Jedini je problem što toga skoro i nema u našim sredinama ili je vrlo rijetko, a reklame bi se trebale raditi za najširu populaciju, ako je bitno tržište, prodaja. Ovako ostaje gorak okus kako je, ipak, od same prodaje, bitnija ona ideologijska poruka.
Dodamo li tome u reklamama uobičajene predstavnike/ce crne rase, a uvelike i žute, slika „uzorka“ reklamnih uradaka je potpuna. Iako totalno kriva glede naše sredine, možda nas samo upozorava i priprema za buduće?
Suvišno je govoriti kako i filmovi, te skoro svi serijali imaju barem jedan homo/lezbo par, vezu ili drugi lgbt uradak, iako je i po objektivnim analizama i statistikama takovih odnosa puno manje od desetak posto.
Znači, i u svijetu, barem u zapadnoj „demokraciji“, koje se i mi osjećamo članovima (makar je, moramo si u ogledalu priznati, nikad nismo bili izravni baštinici, a i sada nas kao konjušare koriste i neokolonijaliziraju, samo ne na komunistički, pa socijalizmom, već na sasvim drugi, ali jednak u suštini, način) danas se sve relativizira, od roda, spola, čovjeka, žene, djeteta, obitelji, društva (šireg i užeg pojma), nacije, države (nacionalne), državljanstva, saveza država (političkog i vojnog), uz uvijek isti pravac, smjer i vladanja i cilja.
U sve se te "inkluzivnosti" i taj i takav, jedan predsjednik Amerike, Joe Biden baš divno (njima) uklapa u sliku.
Osim ako jednog dana jedan čovjek...Ovo vrijedi i za svijet i za kontinente, a i za nacionalnu nam državu!
(na Sv.Petra i Pavla, 2024.
Zanimljivo je da je cjelokupna rh-desnica (o ljevici da ne govorim, za njih se to podrazumijeva), uz valjda rijetke iznimke, na strani Bidena i demokrata. Jer misle da je RH pozicionirana kao država unutar sustava sadašnjeg globalnog bordela predvođenog američkim liberalima i da bez tog bordela ne može funkcionirati, da bi je u slučaju kolapsa rečenoga bordela pojela Srbija, što li već. Vidim takvu tezu da se povlači između redaka u redovima rh-desnice.