Kad globalni liberal radi „uravnilovku“, spolnu, dobnu, zdravstvenu, kognitivno sposobnu, ne obazirući se ni na nivo inteligencije, ni na rasu, spol ili dopadljivost, zašto ne bi i predsjednik najveće sile na globusu, Amerike, bio i jedan ishlapjeli, dementni i, po nekim znacima, s oba ona zafrkana „njemca“ (Parkinson i Alzheimer) Joe Biden? Koji ionako ništa ne kreira, o ničemu ne odlučuje, već to za njega radi i ona „duboka“, ali i plitka“ država. Oni „ljudi u crnom“.
Idemo redom. U školama, i u RH, od osnovne pa dalje više nema onih s „posebnijim“ potrebama, nego su svi u istom razredu. Čak štoviše, popularizira se to i izdiže na nivo obveznosti, korifeja uključivosti raznih. Ne mislim kako bi to, ta „stanja“ trebalo stigmatizirati, ali neke programe bi trebalo ovojiti, razdijeliti, u konačnici glede razvoja društva u cjelini.
U reklamama dalekovidničkim, u većini, više ne igraju ljepotice, ili barem dopadljivije žene i muškarci, već je, kao kriterij biti što deblji, tustiji, ružniji, „običniji“ valjda. I filmovi i serijali su pretrpani netipičnima, isto takovima, pa je ono „lijep kao glumac“ ili „lijepa kao glumica“ zaista izreka iz prošlog doba. Nekima je to isforsirano „simpatično“, ali meni je to karikaturalno i groteskno.
Posljednji primjer jedne reklame, s jednom izuzetno ružnom ženom u bliskom kadru, koja govori o sređivanju nekih dokumenata, shvatili su i kreatori uradka, pa je kadar u kojem ta gospođa, možda samo vrlo nefotogenična, a u naravi i simpatična, govori, sve kraći i kraći i kraći...
Reklame, pa i za naše, hrvatsko tržište, uglavnom sadrže i ideologijsku, liberalnu poruku, pa muškarci kuhaju, presvlače bebe ili usisavaju. I makar dosta nas (modernih muževa, posebice bivših studenata, odvojenih života od majke i bake, vrlo rano, a još i služenih armija) kaže pri tome: „Ah, eno ga, on kao i ja!“, ipak nije uobičajeno to tako i u tolikoj količini (više od pola, zaista su se žene, barem na dalekovidnici, potpuno emancipirale) to gledati na, ipak, nerealnoj virtualnoj ne/stvarnosti.
Pridodamo li tome reklamnu majku, bjelkinju, s dvoje djece miješane rase, sugerira to i na posvajanje, što je u redu, ili na međurasni brak, što mi je isto u redu. Jedini je problem što toga skoro i nema u našim sredinama ili je vrlo rijetko, a reklame bi se trebale raditi za najširu populaciju, ako je bitno tržište, prodaja. Ovako ostaje gorak okus kako je, ipak, od same prodaje, bitnija ona ideologijska poruka.
Dodamo li tome u reklamama uobičajene predstavnike/ce crne rase, a uvelike i žute, slika „uzorka“ reklamnih uradaka je potpuna. Iako totalno kriva glede naše sredine, možda nas samo upozorava i priprema za buduće?
Suvišno je govoriti kako i filmovi, te skoro svi serijali imaju barem jedan homo/lezbo par, vezu ili drugi lgbt uradak, iako je i po objektivnim analizama i statistikama takovih odnosa puno manje od desetak posto.
Znači, i u svijetu, barem u zapadnoj „demokraciji“, koje se i mi osjećamo članovima (makar je, moramo si u ogledalu priznati, nikad nismo bili izravni baštinici, a i sada nas kao konjušare koriste i neokolonijaliziraju, samo ne na komunistički, pa socijalizmom, već na sasvim drugi, ali jednak u suštini, način) danas se sve relativizira, od roda, spola, čovjeka, žene, djeteta, obitelji, društva (šireg i užeg pojma), nacije, države (nacionalne), državljanstva, saveza država (političkog i vojnog), uz uvijek isti pravac, smjer i vladanja i cilja.
U sve se te "inkluzivnosti" i taj i takav, jedan predsjednik Amerike, Joe Biden baš divno (njima) uklapa u sliku.
Osim ako jednog dana jedan čovjek...Ovo vrijedi i za svijet i za kontinente, a i za nacionalnu nam državu!
Zanimljivo je da je cjelokupna rh-desnica (o ljevici da ne govorim, za njih se to podrazumijeva), uz valjda rijetke iznimke, na strani Bidena i demokrata. Jer misle da je RH pozicionirana kao država unutar sustava sadašnjeg globalnog bordela predvođenog američkim liberalima i da bez tog bordela ne može funkcionirati, da bi je u slučaju kolapsa rečenoga bordela pojela Srbija, što li već. Vidim takvu tezu da se povlači između redaka u redovima rh-desnice.
Sjećam se kako se prije prošlih američkih izbora dijelio Bidenov govor u kojem napada Miloševića i zagovara američku intervenciju u naš rat, a to se prezentiralo kao dokaz da Biden voli Hrvate, kako je za nas, skrivajući pritom činjenicu da je čovjek tijekom svoje političke karijere zagovarao apsolutno svaku vojnu intervenciju o kojoj se ikad raspravljalo u Americi, sigurno ne iz ljubavi prema ovom ili onom narodu. Ali naša desnica i to puši, kao i mnoge druge stvari.
A zašto ne i takav Joe Biden, te zašto ne i USA?
Kad globalni liberal radi „uravnilovku“, spolnu, dobnu, zdravstvenu, kognitivno sposobnu, ne obazirući se ni na nivo inteligencije, ni na rasu, spol ili dopadljivost, zašto ne bi i predsjednik najveće sile na globusu, Amerike, bio i jedan ishlapjeli, dementni i, po nekim znacima, s oba ona zafrkana „njemca“ (Parkinson i Alzheimer) Joe Biden? Koji ionako ništa ne kreira, o ničemu ne odlučuje, već to za njega radi i ona „duboka“, ali i plitka“ država. Oni „ljudi u crnom“.
Idemo redom. U školama, i u RH, od osnovne pa dalje više nema onih s „posebnijim“ potrebama, nego su svi u istom razredu. Čak štoviše, popularizira se to i izdiže na nivo obveznosti, korifeja uključivosti raznih. Ne mislim kako bi to, ta „stanja“ trebalo stigmatizirati, ali neke programe bi trebalo ovojiti, razdijeliti, u konačnici glede razvoja društva u cjelini.
U reklamama dalekovidničkim, u većini, više ne igraju ljepotice, ili barem dopadljivije žene i muškarci, već je, kao kriterij biti što deblji, tustiji, ružniji, „običniji“ valjda. I filmovi i serijali su pretrpani netipičnima, isto takovima, pa je ono „lijep kao glumac“ ili „lijepa kao glumica“ zaista izreka iz prošlog doba. Nekima je to isforsirano „simpatično“, ali meni je to karikaturalno i groteskno.
Posljednji primjer jedne reklame, s jednom izuzetno ružnom ženom u bliskom kadru, koja govori o sređivanju nekih dokumenata, shvatili su i kreatori uradka, pa je kadar u kojem ta gospođa, možda samo vrlo nefotogenična, a u naravi i simpatična, govori, sve kraći i kraći i kraći...
Reklame, pa i za naše, hrvatsko tržište, uglavnom sadrže i ideologijsku, liberalnu poruku, pa muškarci kuhaju, presvlače bebe ili usisavaju. I makar dosta nas (modernih muževa, posebice bivših studenata, odvojenih života od majke i bake, vrlo rano, a još i služenih armija) kaže pri tome: „Ah, eno ga, on kao i ja!“, ipak nije uobičajeno to tako i u tolikoj količini (više od pola, zaista su se žene, barem na dalekovidnici, potpuno emancipirale) to gledati na, ipak, nerealnoj virtualnoj ne/stvarnosti.
Pridodamo li tome reklamnu majku, bjelkinju, s dvoje djece miješane rase, sugerira to i na posvajanje, što je u redu, ili na međurasni brak, što mi je isto u redu. Jedini je problem što toga skoro i nema u našim sredinama ili je vrlo rijetko, a reklame bi se trebale raditi za najširu populaciju, ako je bitno tržište, prodaja. Ovako ostaje gorak okus kako je, ipak, od same prodaje, bitnija ona ideologijska poruka.
Dodamo li tome u reklamama uobičajene predstavnike/ce crne rase, a uvelike i žute, slika „uzorka“ reklamnih uradaka je potpuna. Iako totalno kriva glede naše sredine, možda nas samo upozorava i priprema za buduće?
Suvišno je govoriti kako i filmovi, te skoro svi serijali imaju barem jedan homo/lezbo par, vezu ili drugi lgbt uradak, iako je i po objektivnim analizama i statistikama takovih odnosa puno manje od desetak posto.
Znači, i u svijetu, barem u zapadnoj „demokraciji“, koje se i mi osjećamo članovima (makar je, moramo si u ogledalu priznati, nikad nismo bili izravni baštinici, a i sada nas kao konjušare koriste i neokolonijaliziraju, samo ne na komunistički, pa socijalizmom, već na sasvim drugi, ali jednak u suštini, način) danas se sve relativizira, od roda, spola, čovjeka, žene, djeteta, obitelji, društva (šireg i užeg pojma), nacije, države (nacionalne), državljanstva, saveza država (političkog i vojnog), uz uvijek isti pravac, smjer i vladanja i cilja.
U sve se te "inkluzivnosti" i taj i takav, jedan predsjednik Amerike, Joe Biden baš divno (njima) uklapa u sliku.
Osim ako jednog dana jedan čovjek...Ovo vrijedi i za svijet i za kontinente, a i za nacionalnu nam državu!
(na Sv.Petra i Pavla, 2024.
Zanimljivo je da je cjelokupna rh-desnica (o ljevici da ne govorim, za njih se to podrazumijeva), uz valjda rijetke iznimke, na strani Bidena i demokrata. Jer misle da je RH pozicionirana kao država unutar sustava sadašnjeg globalnog bordela predvođenog američkim liberalima i da bez tog bordela ne može funkcionirati, da bi je u slučaju kolapsa rečenoga bordela pojela Srbija, što li već. Vidim takvu tezu da se povlači između redaka u redovima rh-desnice.
Sjećam se kako se prije prošlih američkih izbora dijelio Bidenov govor u kojem napada Miloševića i zagovara američku intervenciju u naš rat, a to se prezentiralo kao dokaz da Biden voli Hrvate, kako je za nas, skrivajući pritom činjenicu da je čovjek tijekom svoje političke karijere zagovarao apsolutno svaku vojnu intervenciju o kojoj se ikad raspravljalo u Americi, sigurno ne iz ljubavi prema ovom ili onom narodu. Ali naša desnica i to puši, kao i mnoge druge stvari.