S dobrim dijelom teksta se slažem, ono gdje mi se otvaraju pitanja jest banalno, ali možda i fundametalno pitanje "Što je domoljublje?". Ja bih, ovako priprosto, rekao upravo ono od čega se sastoji taj izraz "ljubiti dom". Nekome je dom granica kvarta/sela/zaseoka, nekome grada, nekome države u onim službenim granicama, nekome sve ono gdje su njemu "braća po krvi", nekome gdje su braća po Kristu, a nekome gdje je općenito ljudski rod. Može li se povući "optimalna granica u definiciji", ja bih rekao da da u onom smislu gdje ne ugrožavaš drugoga. Je li to i definicija osobne slobode? Vjerojatno...
Pišem ovo jer ne znam puno o definiciji domoljublja (a možda i ne pratim dovoljno scenu) i tko su ti "oktroirani kvaziautoriteti objašnjavaju kako domoljublje nije mahanje zastavom, držanje ruke na srcu za vrijeme intoniranja himne ili ponosno isticanje nacionalne pripadnosti", ali jest plaćanje poreza? Prvo mi se svodi na simbolizam, a drugo na moranje kao što autor navodi. Ja bih rekao da je i jedno i drugo sastavni dio višeslojne strukture domoljubnosti. Višeslojnosti u kojoj je teško odrediti je li veći domoljub netko tko ISKLJUČIVO maše zastavom na utakmicama i ovakvim prigodama ili netko tko ISKLJUČIVO plaća porez jedino u svojoj domovini?
Dao sam dva ekstremna primjera, a usporedio bih to, kao i autor, sebi najbližim vjerskim svjetonazorom (što meni osobno što meni kao pripadniku hrvatskog naroda zbog njegove višestoljetne kršćanske tradicije) u smislu bračnog čina. Možda ću zabrazditi, puknut nešto i ostat živ ili sablaznit, ali ostao bih isključivo u paraleli radnji, ne izravnoj usporedbi. Svaki bračni čin trebao biti slobodan, plodan, vjeran i otvoren potomstvu (Izvor: https://book.hr/svaki-bracni-cin-trebao-biti-slobodan-plodan-vjeran-i-otvoren-potomstvu/ također ta se definicija donosi i u Teologiji tijela za početnike, nisam čitao direktan izvornik Pape Ivana Pavla II) pa tako bi i ljubav prema domovini sve to trebala ispuniti.
Slobodan - ako voliš nekoga "na silu", zato što moraš, to više nije to, zamisli morati živjeti u državi koju ne voliš kao domovinu
Plodan - nije dovoljno tek puko mahanje zastavom, isprazno stavljanje statusa na velike dane za RH već je potrebna i akcija tj plodonosni darovi u smislu brige za tu domovinu (od banalnog nebacanja smeća do obavaljanje građanskih dužnosti npr)
Vjeran - ne možeš voljeti više "domovina", iako su neki otišli "iz ove naše" u "prvu domovinu"
Otvoren za potmostvo - čin bez kojeg bi hrvarski knezi iz srednjeg vijeka i u njemu ostali, ilirski pokret bi bio crtica u povijesti, a do domovinskog rata kao krune ideje Hrvatske i ne bi došlo jer se generacijama nije prenosila ideja domovine.
U nadi da sam uspio prenijeti neke svoje misli zašto je uska simbolička definicija domoljublja loša, srdačno Vas pozdravljam
Pozdrav Kristijane, hvala ti na odličnom komentaru. Ovo je istina: "Ja bih rekao da je i jedno i drugo sastavni dio višeslojne strukture domoljubnosti." Domoljublje je višeslojno, a generalno je ispravno i ovo ostalo što si napisao. Naravno da domoljublje nije samo mahanje zastavom, ima ih puno koji to rade pa su spremni iscijediti zadnju kap krvi i lipu iz ovog naroda. Toga sam se indirektno dotaknuo i u ovom tekstu, ali i ovdje https://desniprotucentar.substack.com/p/predizborna-razmisljanja-o-hrvatskoj, pa te pozivam da pročitaš ako nisi.
Uglavnom, iskoristit ću ovaj komentar da objasnim zašto sam naglasio to simboličko domoljublje jer možda to nisam učinio dovoljno detaljno u tekstu. Mislim da je taj aspekt domoljublja bitan zbog trenutka u kojem se naša civilizacija nalazi, u kojoj se u društvenom mainstreamu uporno zgraža nad takvim domoljubljem i blati ga se. Očito je to trn u oku liberalnoj antinacionalnoj i antikršćanskoj strukturi koja je izrazito utjecajna danas. Zbog toga mislim da ono može (a i treba) biti jedan od glavnih alata pobune protiv te strukture. Naravno da se iza takvog domoljublja trebaju nalaziti mnoge druge stvari - briga za zajednicu, produktivnost, briga za okoliš, tlo i more na kojem živimo, obrazovanje i inteligencija, rad na svom umu, duhu i tijelu, pa sve do neke čak i banalne ljubaznosti na ulici. U sve to vjerujem, makar to bilo idealistički.
Drugi razlog je taj što smatram da postoji puno ljudi koji organski ne podnose takvo domoljublje iz razloga što ne podnose, ne čak nužno primarno Hrvatsku, iako ju objektivno ne podnose, nego cijeli princip gledanja na svijet koji vrednuje naciju, kulturu, obitelj, ljubav prema simbolima i posjedovanje čvrstog identiteta. To su isprazni i degutantni globalisti, a svojim utjecajem žele ugušiti sve te stvari do kojih je nama stalo. Njihove težnje su opasne jer su protivne čovjeku, a mahanjem zastavom i isticanjem simbola pokazujemo da ne pristajemo na takva pravila igre. Također, tu ne smijemo zaboraviti na jugoslavene i jugoslavenštinu, čega u Hrvatskoj ima puno, a često su sijamski povezani s globalizmom jer je protivan naciji - jugoslavenima je bitno da je protivan hrvatskoj naciji, a globalistima da je protivan bilo kakvoj naciji, uključujući i hrvatsku naciju.
Da budem potpuno iskren, mene će netko teško vidjeti sa zastavama ili na raznoraznim skupovima jer po prirodi ne volim buku i gužvu. Ali shvaćam važnost toga i ne samo da odobravam takvo ponašanje i takvu vrstu domoljublja, nego ju i ohrabrujem.
Nadam se da sam uspio malo razjasniti ovo pitanje. Nastavi nas pratiti!
Maestralno! Živjela Hrvatska 🇭🇷
S dobrim dijelom teksta se slažem, ono gdje mi se otvaraju pitanja jest banalno, ali možda i fundametalno pitanje "Što je domoljublje?". Ja bih, ovako priprosto, rekao upravo ono od čega se sastoji taj izraz "ljubiti dom". Nekome je dom granica kvarta/sela/zaseoka, nekome grada, nekome države u onim službenim granicama, nekome sve ono gdje su njemu "braća po krvi", nekome gdje su braća po Kristu, a nekome gdje je općenito ljudski rod. Može li se povući "optimalna granica u definiciji", ja bih rekao da da u onom smislu gdje ne ugrožavaš drugoga. Je li to i definicija osobne slobode? Vjerojatno...
Pišem ovo jer ne znam puno o definiciji domoljublja (a možda i ne pratim dovoljno scenu) i tko su ti "oktroirani kvaziautoriteti objašnjavaju kako domoljublje nije mahanje zastavom, držanje ruke na srcu za vrijeme intoniranja himne ili ponosno isticanje nacionalne pripadnosti", ali jest plaćanje poreza? Prvo mi se svodi na simbolizam, a drugo na moranje kao što autor navodi. Ja bih rekao da je i jedno i drugo sastavni dio višeslojne strukture domoljubnosti. Višeslojnosti u kojoj je teško odrediti je li veći domoljub netko tko ISKLJUČIVO maše zastavom na utakmicama i ovakvim prigodama ili netko tko ISKLJUČIVO plaća porez jedino u svojoj domovini?
Dao sam dva ekstremna primjera, a usporedio bih to, kao i autor, sebi najbližim vjerskim svjetonazorom (što meni osobno što meni kao pripadniku hrvatskog naroda zbog njegove višestoljetne kršćanske tradicije) u smislu bračnog čina. Možda ću zabrazditi, puknut nešto i ostat živ ili sablaznit, ali ostao bih isključivo u paraleli radnji, ne izravnoj usporedbi. Svaki bračni čin trebao biti slobodan, plodan, vjeran i otvoren potomstvu (Izvor: https://book.hr/svaki-bracni-cin-trebao-biti-slobodan-plodan-vjeran-i-otvoren-potomstvu/ također ta se definicija donosi i u Teologiji tijela za početnike, nisam čitao direktan izvornik Pape Ivana Pavla II) pa tako bi i ljubav prema domovini sve to trebala ispuniti.
Slobodan - ako voliš nekoga "na silu", zato što moraš, to više nije to, zamisli morati živjeti u državi koju ne voliš kao domovinu
Plodan - nije dovoljno tek puko mahanje zastavom, isprazno stavljanje statusa na velike dane za RH već je potrebna i akcija tj plodonosni darovi u smislu brige za tu domovinu (od banalnog nebacanja smeća do obavaljanje građanskih dužnosti npr)
Vjeran - ne možeš voljeti više "domovina", iako su neki otišli "iz ove naše" u "prvu domovinu"
Otvoren za potmostvo - čin bez kojeg bi hrvarski knezi iz srednjeg vijeka i u njemu ostali, ilirski pokret bi bio crtica u povijesti, a do domovinskog rata kao krune ideje Hrvatske i ne bi došlo jer se generacijama nije prenosila ideja domovine.
U nadi da sam uspio prenijeti neke svoje misli zašto je uska simbolička definicija domoljublja loša, srdačno Vas pozdravljam
Pozdrav Kristijane, hvala ti na odličnom komentaru. Ovo je istina: "Ja bih rekao da je i jedno i drugo sastavni dio višeslojne strukture domoljubnosti." Domoljublje je višeslojno, a generalno je ispravno i ovo ostalo što si napisao. Naravno da domoljublje nije samo mahanje zastavom, ima ih puno koji to rade pa su spremni iscijediti zadnju kap krvi i lipu iz ovog naroda. Toga sam se indirektno dotaknuo i u ovom tekstu, ali i ovdje https://desniprotucentar.substack.com/p/predizborna-razmisljanja-o-hrvatskoj, pa te pozivam da pročitaš ako nisi.
Uglavnom, iskoristit ću ovaj komentar da objasnim zašto sam naglasio to simboličko domoljublje jer možda to nisam učinio dovoljno detaljno u tekstu. Mislim da je taj aspekt domoljublja bitan zbog trenutka u kojem se naša civilizacija nalazi, u kojoj se u društvenom mainstreamu uporno zgraža nad takvim domoljubljem i blati ga se. Očito je to trn u oku liberalnoj antinacionalnoj i antikršćanskoj strukturi koja je izrazito utjecajna danas. Zbog toga mislim da ono može (a i treba) biti jedan od glavnih alata pobune protiv te strukture. Naravno da se iza takvog domoljublja trebaju nalaziti mnoge druge stvari - briga za zajednicu, produktivnost, briga za okoliš, tlo i more na kojem živimo, obrazovanje i inteligencija, rad na svom umu, duhu i tijelu, pa sve do neke čak i banalne ljubaznosti na ulici. U sve to vjerujem, makar to bilo idealistički.
Drugi razlog je taj što smatram da postoji puno ljudi koji organski ne podnose takvo domoljublje iz razloga što ne podnose, ne čak nužno primarno Hrvatsku, iako ju objektivno ne podnose, nego cijeli princip gledanja na svijet koji vrednuje naciju, kulturu, obitelj, ljubav prema simbolima i posjedovanje čvrstog identiteta. To su isprazni i degutantni globalisti, a svojim utjecajem žele ugušiti sve te stvari do kojih je nama stalo. Njihove težnje su opasne jer su protivne čovjeku, a mahanjem zastavom i isticanjem simbola pokazujemo da ne pristajemo na takva pravila igre. Također, tu ne smijemo zaboraviti na jugoslavene i jugoslavenštinu, čega u Hrvatskoj ima puno, a često su sijamski povezani s globalizmom jer je protivan naciji - jugoslavenima je bitno da je protivan hrvatskoj naciji, a globalistima da je protivan bilo kakvoj naciji, uključujući i hrvatsku naciju.
Da budem potpuno iskren, mene će netko teško vidjeti sa zastavama ili na raznoraznim skupovima jer po prirodi ne volim buku i gužvu. Ali shvaćam važnost toga i ne samo da odobravam takvo ponašanje i takvu vrstu domoljublja, nego ju i ohrabrujem.
Nadam se da sam uspio malo razjasniti ovo pitanje. Nastavi nas pratiti!