Može li se pridobiti dio klasičnih liberala, a da se pri tom ne gubi na vlastitoj svjetonazorsko-vrijednosnoj profiliranosti? Malo razmišljanja naglas o ovom bitnom pitanju.
Možda je autor propustio primjetiti, ali postoje pravoslavci koji se ne žele staviti pod skute sekularne države, koji primjerice odbacuju Moskovski patrijahat jer je istog stvorila boljševička država i koji u kontinuitetu egzistira te se ne odriče srgijanizma-sekularizma u ovom slučaju podređenosti lažne pravoslavne Crkve sovjetsko-boljševičkoj državi i sadašnjoj ruskoj koja njeguje i dalje kult sovjetskog saveza (tako se događa bizarna stvar da u sadašnjoj Rusiji se komemorira ubijenog ruskog cara i istovremeno se komemoriraju njegove ubojice).
Rimokatolištvo se po pitanju sekularizma odavno ne razlikuje od te boljševičko-sovjetske 'pravoslavne' Crkve, konačno nalaze se zajedno u ekumenističkom Svjetskom vijeću Crkvi s mnogim protestantskim sljedbama gdje promiču globalizam i ideju 'sve religije su suštinske iste i vode k spasenju'. A ustvari vode k Antihristu.
Što se je najbolje očitovalo za vrijeme plandemije kad su sve te tobožnje kršćanske Crkve pokazale da su sluškinje antikršćanskih sekularnih država.
Apropos pitanja strukture i pojedinca mišljenja sam da pojedinac-individua niti ne postoji, svi ljudi svrstavaju se svojom slobodnom voljom u 'strukture', i anarhisti koji bi trebali teoretski biti protiv svih struktura organizirani su bili u anarhističkim strukturama koje bi preživjele anarhističku revoluciju da je uspjela.
I notorni kapitalisti nikad ne djeluju kao pojedinci u nekom virtualnom slobodnom tržištu, nego pripadaju slobodnom voljom u razne strukture poput masonskih loži i sličnih (polu)tajnih društava.
Kakve će pak te strukture biti ovisi o onima na vrhu hijerarhije koji ih vode.
Nikad revolucije ne podižu oni s dna hijerarhije, oni su samo topovsko meso revolucije, a revolucije vode oni koji su na vrhu postojeće strukture i koji je žele promijeniti na revolucionarni način.
Na kraju ili na početku svejedno, postoji samo hijerarhija - sveta vladavina na čijem je vrhu Bog, i revolucionarna antihijerarhija na čijem je vrhu Lucifer koji zna od početka da je gubitnik, ali nalazi utjehu u tome da čim više ljudi povuče sa sobom u Pakao.
Strukture koje imaju u naše vrijeme zemaljsku moć sve redom pripadaju toj globalističkoj antistrukturi koja će na kraju ustoličiti Antihrista.
I nažalost, većina čovječanstva će svojom slobodnom voljom pripasti ili već pripada toj strukturi.
Možda je autor propustio primjetiti, ali postoje pravoslavci koji se ne žele staviti pod skute sekularne države, koji primjerice odbacuju Moskovski patrijahat jer je istog stvorila boljševička država i koji u kontinuitetu egzistira te se ne odriče srgijanizma-sekularizma u ovom slučaju podređenosti lažne pravoslavne Crkve sovjetsko-boljševičkoj državi i sadašnjoj ruskoj koja njeguje i dalje kult sovjetskog saveza (tako se događa bizarna stvar da u sadašnjoj Rusiji se komemorira ubijenog ruskog cara i istovremeno se komemoriraju njegove ubojice).
Rimokatolištvo se po pitanju sekularizma odavno ne razlikuje od te boljševičko-sovjetske 'pravoslavne' Crkve, konačno nalaze se zajedno u ekumenističkom Svjetskom vijeću Crkvi s mnogim protestantskim sljedbama gdje promiču globalizam i ideju 'sve religije su suštinske iste i vode k spasenju'. A ustvari vode k Antihristu.
Što se je najbolje očitovalo za vrijeme plandemije kad su sve te tobožnje kršćanske Crkve pokazale da su sluškinje antikršćanskih sekularnih država.
Apropos pitanja strukture i pojedinca mišljenja sam da pojedinac-individua niti ne postoji, svi ljudi svrstavaju se svojom slobodnom voljom u 'strukture', i anarhisti koji bi trebali teoretski biti protiv svih struktura organizirani su bili u anarhističkim strukturama koje bi preživjele anarhističku revoluciju da je uspjela.
I notorni kapitalisti nikad ne djeluju kao pojedinci u nekom virtualnom slobodnom tržištu, nego pripadaju slobodnom voljom u razne strukture poput masonskih loži i sličnih (polu)tajnih društava.
Kakve će pak te strukture biti ovisi o onima na vrhu hijerarhije koji ih vode.
Nikad revolucije ne podižu oni s dna hijerarhije, oni su samo topovsko meso revolucije, a revolucije vode oni koji su na vrhu postojeće strukture i koji je žele promijeniti na revolucionarni način.
Na kraju ili na početku svejedno, postoji samo hijerarhija - sveta vladavina na čijem je vrhu Bog, i revolucionarna antihijerarhija na čijem je vrhu Lucifer koji zna od početka da je gubitnik, ali nalazi utjehu u tome da čim više ljudi povuče sa sobom u Pakao.
Strukture koje imaju u naše vrijeme zemaljsku moć sve redom pripadaju toj globalističkoj antistrukturi koja će na kraju ustoličiti Antihrista.
I nažalost, većina čovječanstva će svojom slobodnom voljom pripasti ili već pripada toj strukturi.