Neki dan sam na X-u vidio objavu koja me nasmijala. Komentirajući Trumpove carine, dvojac s popularnog profila Russians With Attitude zaključio je kako nisu u stanju sudjelovati u aktualnim ekonomskim raspravama jer ekonomiju smatraju profanom znanosti koju je najpametnije ostaviti u rukama vrijednih i pametnih tatarskih žena. Na toj liniji baš i nisam, ali da budem iskren, nisam ni predaleko, s obzirom da svijet naginjem promatrati kroz teorijsko-ideološki okvir, svodeći tako vlastite opservacije o društvu i politici na, prije svega, kulturnu kritiku. Sintagmu “kulturna kritika” koristim sasvim svjestan svoje nebitnosti te pompoznosti tog izraza s kojim ona postoji u radikalnom neskladu.
Međutim, imam par komentara na nedavna zbivanja pa ću se usuditi ponuditi ih našim čitateljima i pratiteljima, uz upozorenje da temeljitiju i sasvim izgledno kvalitetniju ekonomsku kritiku trebaju potražiti negdje drugdje, primjerice kod našeg nedavnog gosta Kristijana Kotarskog ili njegovih kolega s Ekonomskog laba.
Komentatore aktualnih ekonomskih zbivanja podijelio sam u nekoliko razreda:
Razred: Oboljeli od takozvanog Trump Derangement Sindroma, odnosno mentalne poremećenosti uzrokovane pukom egzistencijom Donalda Trumpa. U takve ubrajam jednog domaćeg fizičara koji se odnedavno rebrendirao u ratnog, geopolitičkog i psihijatrijskog autoriteta, čije takozvane analize redovito završavaju zaključkom o Trumpu kao kriminalcu željnom medijske pažnje. To je to, to je sva dubina njegove misli o Trumpu: ako Trump želi mir u Ukrajini, želi ga jer je kriminalac željan medijske pažnje; ako aktivira carine, pogađate, kriminalac je željan medijske pažnje. Ovakve mentalno uneravnotežene nehospitalizirane pacijente treba odmah diskvalificirati iz ikakve rasprave jer razina diskursa kojeg koriste nije primjerena ni marginalno intelektualnoj raspravi, a kamoli ičemu ozbiljnijem. Činjenica da su upravo takvi najčešći gosti Mojmire Pastorčić i ostalih dezinformatorskih propagandista zamaskiranih u novinare, sugerira da od vodećih medija u zemlji ne samo da ne možete dobiti pouzdane informacije, već treba sumnjati i u njihovu sposobnost procjene mentalnog zdravlja pozvanih gostiju.
Razred: Pop-socijalistički anarholiberali. Ime im na prvu zvuči paradoksalno, ali detaljnijom analizom uviđamo savršenu podudarnost ovog imena i neinteligentne fluidnosti njihovih svjetonazora. Ukratko, u pitanju su ljevičari koji godinama nariču o neoliberalizmu, nemilosrdnim burzovnim mešetarima, globalnoj pohlepi koja je poput najokrutnijeg pirata opustošila razne regije i opljačkala famoznog malog čovjeka, da bi sada kada su konačno dočekali antiglobalističke politike koje su toliko zagovorali dok su ispijali kave utorkom u podne na Cvjetnom trgu, odjednom grupno počeli oplakivati pad burzovnih indeksa i otežanu svjetsku trgovinu. Razlog je jednostavan, iza toga stoji čovjek kojeg su donedavno promatrali kao poslušnog slugu milijardera i oligarha, onih čijim je tvrtkama ovim potezom izbio stotine milijardi dolara burzovne vrijednosti - Trump. Pop-socijalistički anarholiberali dijele mentalnu bolest s kolegama iz prvog razreda, ali dok je prvi razred hipnotiziran i kognitivno okamenjen demonskim simulakrumom kojeg vide umjesto osobe i političara Trumpa, ne trudeći se uopće ponuditi ikakvu suštinsku analizu (za koju nisu ni sposobni, kada bi se i htjeli potruditi), drugi razred uskače u malo spretniju, ali prozirnu metamorfozu, kako bi svom mentalnom poremećaju dali (kvazi)intelektualnu zakrpu. Burze su od globalnog vuka, beskrupuloznog koljača nevinih radničkih ovčica postale napušteni nježni psić vrijedan najistančanijeg tetošenja kako bi našle barem nekakvo utočište od pravog vuka, aktualnog američkog predsjednika. U ovoj skupini vidimo još jedan paradoks - iz njihovih redova najčešće dolaze zagovaratelji najžešćih lockdowna i globalnog zatvaranja svih ljudskih aktivnosti tijekom Covid godina. Sada se usporavanje te ekonomije u njihovim očima ukazuje kao najteži grijeh protiv čovječnosti, ali s obzirom da nisu u stanju shvatiti tu nedosljednost, i s ovom grupom treba izbjegavati apsolutno svaku raspravu.
Razred: Razumiju ideju, ne slažu se s načinom. Ovdje ubrajam ekipu s Ekonomskog laba. Ideju reindustrijalizacije, koja po svemu sudeći stoji iza ovih poteza, gledaju kao legitimnu i shvatljivu politiku, znaju jasno objasniti zašto je to važno, ali znaju jasno i razumno objasniti zašto je ovaj način loš i do kojih neželjenih posljedica može dovesti. Generalno, krasi ih sposobnost razumnog i uravnoteženog promišljanja o aktualnim prilikama, te ih zbog toga s guštom čitamo i slušamo te koristimo svaku priliku za konstruktivan dijalog.
Razred: Razumiju ideju, slažu se s načinom. Kod nas ih je teško naći - barem ih se ja ne mogu sjetiti - a na globalnom planu radi se uglavnom o ekonomistima i političkim analitičarima koji su ili dio administracije ili su bliski MAGA pokretu. Razumno ih je promatrati kao navijački nastrojene, ali interesantni su jer nude drukčiju perspektivu, a legitimitet crpe iz činjenice da su se posljednjih nekoliko godina na brojnim važnim pitanjima takozvani stručnjaci prosuli kao odstajalo mlijeko, stoga oni sada spremno uskaču u mainstream sa svojim heterodoksnim analizama.
Razred: Uz Trumpa su bez obzira na sve. U prijevodu - njegova MAGA vojska.
Izuzetno uvažavam sve što je profesor Kotarski rekao u nedavnom gostovanju na našem podcastu i nemam namjeru ulaziti u polemiku s činjenicama te informiranim i uvjerljivim predviđanjima koje je u razgovoru iznio. Razlog zbog kojeg zadržavam skepsu prema njegovoj skepsi i prema skepsi mnogih drugih je što Trumpa vidim kao osobu na povijesnoj misiji razdrmavanja trulog sustava u kojem živimo. On nema samo demokratski mandat i legitimitet, već i mandat onog centimetra za koliko ga je promašio metak na skupu u Butleru. Ovo govorim bez trunka ironije, potpuno svjestan da se ovakav stav može (možda i treba) popratiti podsmijehom, prisjećajući se istovremeno jednog boksačkog analitičara koji je prije drugog meča Tysona Furyja i Deontaya Wildera predvidio Furyjevu pobjedu uz kratko objašnjenje - nešto je magično u tom tipu. Fury je meč spektakularno dobio, a sve što je Trump prošao posljednjih godina govori mi kako u njemu ima neke magije koja ga vodi k pobjedi. Ukratko, otvoreno se uzdam u mistiku koju je nemoguće izmjeriti.
Sljedeća opaska snažnije je utemeljena u stvarnosti, a veže se uz pitanje što nam je točno ovaj sustav, kojeg se sada svim silama mora braniti od Trumpa, donio? Kada se okrenem oko sebe, vidim hrpu ljudi na besmislenim poslovima, čije ekonomsko blagostanje se ne mjeri kupnjom primjerenog obiteljskog doma, već količinom pretplata na Netflix, HBO, Hulu i što već postoji na tom korporativno-režimskom indoktrinacijskom spektru modernog zabavljačkog konzumerizma; mjeri se i volumenom nezdrave, na trećesvjetski pogon dostavljene i uvezene hrane koju tijekom dana mogu usisati u svoja klonula tijela te ziheraškim avanturizmom upriličenim kroz nekoliko otužnih Ryanair putovanja na koje i oni moraju otići, jer su sve kolegice i kolege iz social media agencije već tamo bili, pa bi se o nečemu trebalo moći drobiti tijekom pauze na kavi. Istovremeno je ekonomska realnost oko njih uvjetovana burzovnim indeksima na kojima se netko basnoslovno bogati mehanizmima ništa manje mističnima od moje maloprije izrečene tvrdnje o Trumpovom sudbinskom mandatu, i koji nemaju nikakvu vrijednosnu protutežu u konkretnim stvarima koje možete osjetiti na dodir. To su, primjerice, one stvari kojima Rusija, čini se, pobjeđuje u ratu u Ukrajini, prkoseći američko-europskim sankcijama ili stvari poput lijekova koje u roku od 48 sati ne bismo imali u našim ljekarnama ako bi Kina tako odlučila. Živimo u ekonomskoj iluziji, a pogled nam je dugo zamagljen ispraznim konzumerističkim obiljem. Međutim, ta iluzija je sve više porozna jer su nam u posljednjih nekoliko godina, uz sve užarenije globalne sukobe, i Kina i Rusija očitali lekciju što ekonomija ustvari jest - proizvodnja, industrija, otpornost, sve zajedno povezano u sveobuhvatnom konceptu nacionalne sigurnosti. I ako do sada to niste naslutili, BDP vam neće previše reći o tome - zapitajte se koliko naših ljudi bolje živi posljednjih godina, koliko je lakše kupiti stan i podići obitelj i koliko je Hrvatska suverenija država, dok istovremeno taj sveti BDP nezaustavljivo raste, na ponos vladajuće stranke i premijera Plenkovića.
Kada me ljudi pitaju koji su moji ekonomski stavovi, očekujući odgovor da sam liberalan, socijalan, lijevi, desni, ovakav, onakav, odgovorim da zagovaram one ekonomske politike koje će osigurati nacionalni, ekonomski i demografski opstanak hrvatskog naroda (ali i svih drugih naroda, jer cijenim istinsku raznolikost svjetskih kultura). Hoće li se to postići liberalizacijom, u jednom trenutku vjerojatno hoće, ali u drugom će pozitivan učinak donijeti državna intervencija i protekcionističke mjere. Davno smo o tome pisali na našem substacku, a osvrćući se opet na istu temu, rijetko tko može argumentirati da je hiperglobalizacija donijela jednaku količinu prosperiteta svim članovima društva. Upravo suprotno, širokim masama je taj prosperitet oduzela. Jesu li ove mjere još jedan u nizu Trumpovih radikalnih početnih poteza kojim se otvaraju pregovori, ne znam i ostaje za vidjeti, ali definitivno daju naznaku promijenjene paradigme koja nam slijedi u budućnosti - detronizacija ekonomije i njeno podvrgavanje politici. Vodeći se takvom hijerarhijom, po našem mišljenju puno ispravnijom od one prethodne, Trump carinama radi ono što je u kampanji obećao - stavlja široke mase američkog naroda ispred globalne trgovine. Možda novi američki carinski režim rezultira potpunim fijaskom, ali lekcija o navedenoj promjeni prioriteta je ono što bi i domaći političari mogli usvojiti, bez obzira što primijenjene metode u ovom trenutku imaju potencijal pokazati se neispravnima.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Svi oni koji cijene naš rad, mogu nas podržati i financijskom donacijom klikom na opciju “Podrži naš rad”. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.
Odličan i do boli točan J.P.!
Ni sam nemam pojma o ekonomiji, različito od moje pokojne bake, koja je cijeli život prodavala na spkitskom pazaru, pa sam sve skupio u ovo napisano: "...koliko naših ljudi bolje živi posljednjih godina, koliko je lakše kupiti stan i podići obitelj i koliko je Hrvatska suverenija država".
Iako je, učili su nas davno, "politika samo kondenzirana ekonomija", u gornjem navodu je sva istina, a sve drugo "cukervaser".