Poraz Zapada: prikaz knjige Emmanuela Todda - dio I
Uvod u uvod
U ovom ću serijalu nizom tekstova detaljno prikazati te, ponekad, komentirati poglavlja i potpoglavlja najnovije knjige (izišla iz tiska 2024.) pod naslovom Poraz Zapada (La Défaite de l'Occident) cijenjenoga francuskoga antropologa, povjesničara i esejista Emmanuela Todda.
S Toddom sam se upoznao davnih dana čitajući njegovu knjigu Kraj imperija (2003), kojom sam se (jednim dijelom) koristio pišući diplomski rad.
Riječ je o vrlo polivalentnom intelektualcu koji se lukavo drži svojega akademskoga statusa te ispituje granice dopuštenoga u pisanju/razmišljanja naglas. Todd se, naime, vrlo često poziva na svoj akademski status upravo pri iznošenju istinitih, premda nerijetko i vrlo provokativnih tvrdnji i izričaja. Provokativnih tvrdnji/izričaja ponajprije iz vizure lijevoliberalnoga establišmenta jer svi znamo da samo lijevoliberalni komesari imaju monopol nad istinom. Na tom je tragu indikativno kako, na temelju novinskih članaka francuskih čuvara pravovjerja i istine, engleska Wikipedija Todda već opisuje kao širitelja Putinove propagande, optužujući ga da tobože opravdava napad Rusije na Ukrajinu oslanjajući se na lažne informacije što proizlaze iz ruskih dezinformacija:
“… notably justifying Russia's invasion of Ukraine by relying on false information originating from Russian disinformation”
Ova rima – false information originating from Russian disinformation – neodoljivo podsjeća na robotsko ili papagajsko laganje bijednih službenika liberalne duboke države o navodnom ruskom razaranju Sjevernoga toka, o čem (uskoro ćete vidjeti) i Todd piše.
Prije nego li krenem s prepričavanjem i komentiranjem djela, počevši s poduljim Uvodom, valja mi napomenuti kako se s Toddom ne slažem u svemu i kako mi se mnoga njegova antropološka objašnjenja čine odveć deterministička, primjerice teza prema kojoj prevladavajuća struktura/model obitelji u pojedinom društvu uvjetuje ovaj ili onaj politički sustav koje dano društvo iznjedri. Unatoč tomu, njegov je stil pisanja (i izlaganja) i znanstven i publicistički te, kao takav, vrlo prodoran i zanimljiv. Od skoro svakoga paragrafa njegove knjige može se napisati zasebna nova knjiga, jer skoro svaki paragraf sadrži vrlo važne zaključke.
Osobe koje godinama prate geopolitiku i kulturni rat na Zapadu nova knjiga Emmanuela Todda često podsjeća na ono što već znaju, učvršćujući njihovo znanje, ali ih – vjerujem – podučava i novim stvarima te ih, prije svega, potiče na promišljanje o stanju i budućnosti naše civilizacije.
Ruska je otvorena agresija na Ukrajinu, koja će sljedeći mjesec proslaviti svoj treći rođendan, u središtu pozornosti knjige. Preciznije, u središtu su brojne (geo)političke i (geo)ekonomske posljedice i implikacije toga rata po zapadna društva i države (kasnije će biti jasno koji prostor Todd određuje kao Zapad). Napominjem da ću dijelove prevoditi tako da tekst bude što čitkiji hrvatskomu čitatelju, pritom pazivši da se ne izgubi smisao izvornih riječi.
Krenimo redom, u nadi da će se što skorije rat zaustaviti i postići trajni mir između Rusije i Ukrajine te u nadi da će čitateljima Desnoga protucentra ovaj serijal biti koliko zanimljiv, toliko i koristan za razumijevanje naše (geo)političko-ekonomske zbilje.
UVOD
Deset iznenađenja rata
Polazišna točka Toddove knjige Putinov je govor od 24. veljače 2022. kojim je ruski državnik najavio ulazak vojnih snaga Ruske Federacije u Ukrajinu. Todd ovdje nastupa potpuno neutralno i jednostavno prenosi Putinovo objašnjenje uzroka toga poteza: neformalno pred, učestalo najavljenim i do danas neostvarenim, formalnim širenjem NATO-ove vojne infrastrukture na Ukrajinu. Taj najbitniji dio Putinova govora, piše Todd, jasan je i o njem bi trebalo raspravljati. Unatoč tomu, „nametnula se je slika nerazumnoga/neshvatljiva Putina te ili nerazumnih, ili potčinjenih, ili idiotskih Rusa. Uslijedilo je potpuno odsustvo rasprave koje je obeščastilo zapadnu demokraciju: totalno [odsustvo debate] u dvije zemlje, Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, te relativno u Njemačkoj i Sjedinjenim Državama“ (14).
Nakon ove konstatacije , Todd nabraja deset najvećih „iznenađenja“ rata. Odmah moramo komentirati, kako ova iznenađenja nikomu upućenomu nisu stvarna iznenađenja, već zapravo autorovo svjesno plesanje na rubu donedavno (do Trumpove pobjede) dupuštenoga i pomno kontrolirana diskursa u javnom prostoru.
Prvo iznenađenje: samo izbijanje konvencionalnoga/klasičnoga rata između dvije velike države na tlu Europskoga kontinenta, dakle kontinenta koji „si je umislio da se nalazi u stanju vječnoga mira“ (14).
Drugo je iznenađenje što je riječ o ratu u kojem se, na teritoriju Ukrajine kao svojevrsna posrednika, sukobljavaju Sjedinjene Država i Rusije.
Treće je iznenađenje vojni otpor Ukrajine za koju se je naširoko vjerovalo da će biti brzo poražena. „Stvorila se je infantilna i pretjerana slika demonskoga Putina pa je mnoštvo zapadnjaka odbilo uvidjeti kako je Rusija zapravo poslala samo 100 do 120 tisuća vojnika na zemlju od 603 700 km2. Usporedbe radi, 1968. godine Sovjetski savez i Varšavski pakt poslali su 500 tisuća vojnika na Čehoslovačku, zemlju od 127 900 km2“ (14-15). To je bilo najveće iznenađenje, tvrdi Todd, i za same Ruse koji su, uostalom kao i mnoštvo zapadnjaka, Ukrajinu poimali kao propalu državu (failed state). Naravno, NATO je još otprije, a pogotov nakon otvorene ruske agresije, opskrbljivao Ukrajinu, no nitko nije predviđao da će u ratu Ukrajina naći smisao svojega postojanja.
Četvrto iznenađenje: gospodarska otpornost Rusije. Najavljivali su nam, nastavlja Todd, da će sankcije, nadasve isključivanje ruskih banaka iz sustav SWIFT, Rusiju baciti na koljena. No, oni koji su pročitali djelo Davida Teurtriea pod naslovom Rusija: Povratak sile (Russie. Le retour de la puissance), objavljeno nekoliko mjeseci prije rata 2022., bili su pošteđeni „toga redikuloznoga povjerenja u našu financijsku svemoć“ (15). Naime, Teurtrie pokazuje da se Rusija prilagodila na sankcije 2014. godine (kada je anektirala Krim) te (od tada) pripremila na informatičku i bankarsku autonomiju. Ta knjiga opisuje Rusiju kao modernu državu, poprilično udaljenu od neostaljinističkoga rigidnoga autoritarizma, kako Rusiju inače oslikavaju/etiketiraju nebrojni naši mediji.
Peto iznenađenje: potpuni raspad europske (političke) volje. Unatoč početnim oklijevanjima, Europska je unija vrlo brzo napustila i ono malo volje za obranu vlastitih interesa; ona se je odvojila od svojega energetskoga i trgovinskoga partnera (Rusije), sve više sankcionirajući (ili hrvatski, kažnjavajući) samu sebe. Njemačka je šutke prihvatila sabotažu plinovoda Sjevernoga toka, „koji je osiguravao dio njezine energetske opskrbe, teroristički čin jednako uperen protiv nje koliko i protiv Rusije, a izvršen od njezina američkoga 'zaštitnika', tom prilikom povezana s Norveškom, zemljom nečlanicom Europske unije. Njemačka je čak uspjela izignorirati izvrsno istraživanje Seymoura Hersha [to smo istraživanje/analizu saželi u jednom od prvih tekstova], a koje propituje ulogu države [SAD-a] koja se predstavlja kao neprikosnoveni jamac međunarodnoga poretka. Vidjeli smo također nestanak Francuske s međunarodne scene, kao i transfromaciju Poljske u glavnoga agenta Washingtona unutar EU, zamjenjujući Ujedinjenu Kraljevinu nakon Brexita … To nestajanje Europe kao autonomna geopolitičkoga subjekta iščuđava ako se samo sjetimo zajedničke njemačko-francuske opozicije (Bushevu) Iračkomu ratu prije samo dvadesetak godina, odnosno zajedničkih novinskih konferencija kancelara Schrödera, predsjednika Chiraca i predsjednika Putina“ (16-17).
Šesto i sedmo iznenađenje su pretvaranje Ujedinjene Kraljevine u proturuske batine i pudlice NATO-a, odnosno porast ratobornosti u skandinavskim zemljama i Finskoj, ratobornosti koja je – kako će pokazati kasnije – bila prisutna i prije ruske agresije na Ukrajinu.
Osmo je najveće iznenađenje: nedostatnost i manjkavost vojne industrije najveće svjetske sile – Sjedinjenih Država. Činjenica je da u vrijeme pisanja knjige (2023.) SAD nisu bile u stanju Ukrajinu opskrbiti dovoljnim brojem granata. To je, tvrdi Todd, zapanjujuće kada znamo da se Rusija i Bjelorusija svode na samo 3,3 posto BDP-a Zapada (SAD, Kanada, EU, Japan i J. Koreja). To predstavlja dvostruki problem: „prvo ukrajinskoj vojsci koja gubi rat jer joj nedostaje sredstava; nadalje, to je problem prevladavajućoj znanosti na zapadu – polit-ekonomiji – čija se podvala otkrila svijetu. Koncept BDP-a je zastario i odsad moramo promišljati o odnosu neoliberalne političke ekonomije spram stvarnosti“ (18).
Deveto iznenađenje je ideološka usamljenost Zapada i posljedično nerazumijevanje vlastite izoliranosti. Zbog narcisoidno-ideološkoga sljepila komentatora s jedne i druge strane Atlantika, mnogi su se zapadnjaci iskreno no zapravo naivno nadali i očekivali da će se cijeli svijet priključiti izoliranju i sankcioniranju Rusije. Mogli bi reći kako su očekivali da će cijeli svijet slijediti primjer sluganskoga ponašanja primjerice Njemačke nakon razvaljivanja Sjevernoga toka (ili Hrvatske i Hrvata nakon pljačkanja Hercegovačke banke).
Deseto je iznenađenje upravo u nastajanju. To je poraz Zapada. „Takva izjava će začuditi dok rat još nije završen. No taj je poraz siguran jer se Zapad samouništava, prije negoli je pod nekakvim napadom Rusije“ (20).
„Proširimo svoje vidike“, poziva nas Todd, „i izbjegnimo na trenutak emocije koje s pravom pobuđuje ratno nasilje. Pokušajmo imati gepolitičku viziju: Rusija, u stvarnosti, nije primarni problem. Prevelika teritorija i s ubrzanim padom broja stanovnika, ona nije u stanju, niti uopće želi kontrolirati svijet. To je normalna sila čija evolucija nije nimalo misteriozna. Nikakva ruska kriza ne destabilizira svijet. „Zapravo je zapadna kriza, preciznije američka kriza, koja je u terminalnom stadiju, ta koja ravnotežu planeta dovodi u pitanje. Periferni valovi te krize sudarili su se o ruski gat, o klasičnu i konzervativnu [u geopol. smislu] naciju-državu“ (20).
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.