Konačno puknuće MOST-a pod preteškim utegom Bože Petrova?
MOST u terminalnoj fazi svojega političkoga života
U mojoj proljećem osunčanoj županiji i gradu na svakom koraku izbijaju predizborni plakati s kandidatima za ovogodišnje lokalne izbore koji se održavaju danas, no na najbitnijoj društvenoj mreži u Hrvata, Facebook-u, konstanto mi izbija lice vječnoga predsjednika MOST-a Bože Petrova.
Božu Petrova kao političara gledamo i slušamo dulje nego Plenkovića (ili Plenky-Moona, kako će neki od milja prema dragomu vođi). Pametnomu dosta! Ovdje, prema tomu, nemam potrebu iznijeti cijelu povijest MOST-a i najprepoznatljivijega „miloga“ lica te stranke – Petrova. Jer, naime, ono što je u svojim detaljnim predizbornim razmišljanjima o MOST-u (i drugim (kvazi)desnim opcijama) napisao kolega u travnju 2024., još je izraženije u svibnju ove godine. U ovom kraćem tekstu samo želim samoga sebe podsjetiti na vlastitu naivnost jer sam još 2020. polagao kakve-takve nade u MOST kao potencijalnu istinsku desnu opciju i treću političku snagu u Hrvatskoj, onoj koja bi konačno mogla zaprijetiti monopolu poslovičnoga lijevoga i desnoga krila SKH (SDP i HDZ).
Kolega se je u svojem tekstu uvelike oslonio na bivšega mostovca, dakle insajdera, Brunu Petrušića koji je na jednom podcastu prije tri godine iznio ključni problem MOST-a:
"Most su vodili i vode danas dva čovjeka. To nije tajna. To su Grmoja i Petrov. Nemam drugoga objašnjenja nego da su ovo napravili zbog novca. Ti kad vidiš da su četiri i pol godine raspolagali s 10 milijuna kuna, kakvi su rezultati njihove politike. Kakav je rezultat toga? Ja bih s deset milijuna kuna napravio nešto, a oni nisu imali nikakav rezultat. Sve je na kraju kulminiralo na europskim izborima 2019. kad Most nije prešao prag, a bio je treća opcija u državi i imao je ozbiljne novce i ljude na listi. Tad počinje unutrašnje rasulo Mosta. … Vidio sam da Božo i Nikola nemaju viziju ni strategiju što napraviti"
Petrušić je tom prilikom podsjetio kako je u svom početku MOST (nezavisnih lista) bio svjetonazorski neprofiliran skup neovisnih ljudi raznih ideoloških profila kojima je primarni cilj bilo ostvarivanje samo nekoliko (tobože neideoloških) ciljeva nakon kojih „MOST može nestati“:
„To je bila prvotna ideja, ali nekima se očigledno svidila fotelja, iako se govori [u MOST-u] da fotelje nisu bitne, svidili su [im] se i neki novci, putni nalozi i službena auta, i onda to postane one man show gdje samo neki profitiraju a drugi su iskorišteni.“
Ne mogu se ne složiti s ovim. Naime, Petrov godinama sjedi u Saboru i crpi lovu kojom si je valjda već poplaćao nekretninske kredite, a svoje se matične županije sada već tradicionalno sjeti tek pred lokalne izbore. Prozirno i jadno! Mostovci su odavno imali priliku omasoviti članstvo, odozdo (s lokalne razine) osvajati ono što sada nastoje osvojiti odozgo (iz Sabornice), no više je zlatnih kočija prošlo ispred njihovih vrata, a oni ni u jednu nisu uskočili. Na temelju zdravih oči i uši (u kojima mi još odzvanjaju Petrušićeve besjede iz 2022.), zaključujem da ih je pred vratima svaki put zadržao ponajprije Božo Petrov. Radi sebe i svojih vlastitih interesa, pozicije i para.
Jedna od spomenutih zlatnih kočija ili povijesnih prilika bilo je priključenje bračnoga para Raspudić, kao nezavisnih kandidata, MOST-ovoj listi pred parlamentarne izbore 2020. godine. Unutarnje rasulo te stanke, za koje Petrušić kaže da je počelo 2019., tada je usporeno, odnosno odgođeno. Nakon dvije-tri godine razvidnoga kalkuliranja i izmotavanja na medijska pitanja o potencijalnom članstvu u stranci, Nino Raspudić se je čak 2023. i formalno učlanio u MOST. Raspudić je jamačno znao da je Marin Miletić psihopat bez dijagnoze koji je svojedobno svoju umiruću ženu na najdegutantniji mogući način, bez trunke srama i stoicizma (odlike muževnosti i konzervativizma), pred očima cijele nacije svakodnevno razvlačio u Facebook objavama ne bi li skrenuo pozornost javnosti ne na umiruću, nego na sebe. Odurno! Moja mi je žena tada govorila da sam grozan, da nemam empatije i da ne znam pokazati osjećaje. No i ona je došla na moju poziciju kada je u medijima vidjela da Miletić, nedugo nakon što mu je žena umrla i još topla u grobu, ljubaka (da ne kažem guzi) onu našu crnokosu glumicu (ne da mi se guglati ime).
Pitaj Boga što su Raspudići imali na umu s MOST-om, no činjenica je da su oni svojom prepoznatljivošću podigli MOST iz pepela na parlamentarnim izborima 2020. godine i usporili krah te stranke. Prema riječima Nikole Grmoje, dalo bi se na prvu zaključiti da su Raspudići – preciznije Marija Selak Raspudić – MOST i vratili u pepeo prošle godine kada su objavili raskid suradnje sa strankom, odnosno izlazak iz stranke. Grmoja je kod Martinovića rekao da Selakica ima nekakvu bolesnu ambicioznost koja je dovela do takvoga raspleta. U njezinu ambicioznost i ego (koji barem ima intelektualna i znanstvena pokrića) ne sumnjam. Ta osnovala je, u bandićevskom stilu, stranku s vlastitim imenom. Ipak, vjerujem da je upravo Miletić inicirao sukob i to vrlo moguće na mig Bože Petrova. Raspudić i Selakica su u materijalnom (novčanom) smislu zasigurno dobro i ugodno živjeli i prije aktivnoga uključenja u politiku, a osnivačima MOST-a politika je ponajprije prilika za (veću) zaradu. Osobito za Petrova i Miletića. Grmoja se, također, zasigurno ne bi volio vratiti na učiteljsku plaću (barem ne još). Neki bivši suradnici MOST-a, koji su s njima svojedobno izlazili na izbore, rekli su mi da je Petrov većinu vremena nedostupan, riječju da ga boli kurac. Vjerujem u to. Prije korona pandemije imao sam priliku biti na jednom skupu članova i simpatizera MOST-a. Petrov je kao nekakvo autistično dijete sjedio sa strane i buljio u mobitel. Ali eto, on se kao ne miješa u lokalne organizacije. Ne miješa se sve dok drugi rade posao za njega. Iskorištava ljude baš kao topovsko meso, kako je to slikovito opisao Petrušić.
Dakle, ne samo da ga nije briga, već vjerujem da je Petrov control freak, iako se takvim ne predstavlja u javnosti. Čisto lice ministranta. No ako izgubi kontrolu nad strankom, gubi izvor novca (a ako mu je cilj moć, u što sumnjam, onda mu je to cilj sam za sebe). Raspudići i njihovi ljudi vjerojatno su bili prijetnja Petrovu. Lova je Petrovu, prema tomu, zajednički nazivnik s vjeroučiteljem Miletićem; tu su se našli. Radi para iliti fotelje, Petrov bi radije s Miletićem nego s Raspudićima kojima može i zahvaliti kakvu-takvu relevantnost/vidljivost MOST-a od 2020 do 2024. Grmoja je, vjerujem, donekle drukčiji, ali ne može bez Petrova jer i on želi zadržati kontrolu nad strankom. Pretpostavljam da je unatoč svojemu veparskomu izgledu, Grmoja zapravo tek svojevrsna pudlica ili bolje reći talac Petrova, uostalom kao i cijeli MOST.
Predmnijevam da će se vječni čelnici MOST-a na čelu s Petrovom i njegovim pijunima još neko vrijeme razbacivati frazetinama o promjenama, novim mladim licima, te da će musti lovu gdje god stignu, dok će im članstvo opadati. O mladim novim licima vjerojatno će govoriti i kada Petrov potpuno posijedi. Dok ide, ide, takav će im stav i dalje biti nit vodilja. Ako griješim, boli me kurac, uostalom kao i Božu Petrova.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Svi oni koji cijene naš rad, mogu nas podržati i financijskom donacijom klikom na opciju “Podrži naš rad”. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.
Taj isti Most je sad u Dubrovniku podržao Možemo i SDP. https://www.facebook.com/share/p/1BiKsno8w2/
Sad im nema Raspudića da se vade na njih.
Pozdrav za ekipu iz desnog protucentra...vrlo dobro napisano. Posjetit ću kako su 2019. mostovci bili ispod praga te da su onda podržavali Škoru za predsjednika da bi se kasnije s Raspudićima vratili iz mrtvih. Ima kod Most-a još jedna važna stvar, a to je podrška iz visokih crkvenih krugova koja im je vjerojatno puno značila zadnjih godina. I sad osvrt na stanje na jugu; osobno sam iz Ploča i tamo je Most u koaliciji sa SDP-om, toliko o njima te također mislim da bi Grmoja mogao uzeti Metković, ali da neće biti gradonačelnik nego će ako dobije izbore brzo se vratiti u Zagreb. Petrov kao župan je , unatoč tome što ih ne podržavam, meni najbliži izbor nasuprot Pezi iz HDZ-a ili možemovcu Giljači. Most je svakako kvazidesnica, a pitanje je uopće ima li kod njih išta desno ili je sve jeftini populizam i PR.