Zapadni PR za džihad u Siriji
Nova sirijska vlast krenula je u krvav obračun s kršćanima i "neispravnim" muslimanima. U tome imaju podršku Zapada
U mladosti sam često znao gledati reality emisije čiji sadržaj se svodio na praćenje nečije preobrazbe. Najčešće bi uključivale mladu djevojku ili muškarca koji se, nezadovoljni svojim izgledom, socijalnim ili ljubavnim statusom, prepuste rukama samoprozvanih stručnjaka na otprilike tjedan dana te nakon višednevnog modnog, ljubavnopsihološkog i lifecoachevskog poliranja, na završnoj gala večeri osvanu promijenjeni pred svojim bližnjima. Sada su seksi, samouvjereni, fenomenalno se oblače, a publika je zabezeknuta i inspirirana njihovom transformacijom. Svi im oduševljeno kliču! Očit je (pretpostavljam nenamjeran) komični element u tom eksperimentu jer su nakon svega tjedan dana navodne metamorfoze to i dalje isti ljudi, istih neispravnih crta lica, iste pretilosti te, sukladno tome, istih psiholoških barijera, pa je vjerodostojnost ovakvih emisija zapravo ovisila o naivnosti gledatelja.
Dok svijet polako obilaze vijesti o pokolju u sirijskoj pokrajini Latakiji - utočištu sirijskih alavita, male sljedbe gnostičkih muslimana kojoj je pripadao i bivši sirijski predsjednik Bašar al-Asad - dojma sam kako se od nas očekuje ista takva naivnost. Iza krvavog pohoda stoje radikalni sunitski muslimani, sljedbenici novog sirijskog lidera donedavno znanog kao Mohammad al-Jolani, a sada poznatijeg kao Ahmed al-Šara. Promjena imena trebala bi predstavljati njegovu reformaciju, deradikalizaciju i bijeg od bivše “karijere” jednog od čelnih ljudi Al-Kaide. Sudeći po izvještajima iz Sirije, vojnici ublaženog i omekšanog al-Šare obilaze kuće izvlačeći iz njih civile, ne diskriminirajući pritom žene i djecu te konsolidiraju novu vlast pražnjenjem šaržera svojih automatskih pušaka. Glavne mete su spomenuti alaviti i sirijski kršćani.
Što je točno ovdje vijest, možemo se bešćutno, ali legitimno pitati? Islamisti na Bliskom istoku ubijaju kršćane i krivovjerne muslimane - scenarij je to na koji smo odavno navikli. Međutim, pitanje jest promašeno imajući na umu višemjesečnu političko-medijsku kampanju pretvaranja nove sirijske vlasti u opciju prihvatljivu Zapadu. Uvjeravalo nas se kako u Siriji sviće novi dan nakon pada brutalnog diktatora Asada te će sirijski narod predvođen preodgojenim al-Šarom okusiti dugo željenu slobodu. Ali stari konj teško uči nove trikove, a sudeći po trenutnim događajima bivši pripadnici Al-Kaide nisu previše zainteresirani za preodgoj; niti trebaju biti, jer jedini tko je trebao biti preodgojen u ovoj priči smo mi, odnosno naš zapadni pogled na Siriju i ključne aktere tamošnjeg rata. Ukratko, kolektivno bismo trebali gledati u nešto što izgleda kao islamski terorizam, zvuči kao islamski terorizam i što smo nesporno donedavno poznavali kao islamski terorizam - pa naposljetku zaključiti da to ipak nije islamski terorizam.
Al-Šara je nakon pada Asada obučen u odijelo, podšišan i uređene brade provodan po nekoliko intervjua kojima su trebale biti razbijene naše prijašnje predrasude o lideru skupine Hayat Tahrir al-Sham (HTS). Kako je rekao CNN-u: “Vjerujem da svatko u životu prolazi kroz faze i različita iskustva…Kako rasteš, učiš, i nastavljaš učiti sve do posljednjeg dana svog života.”
U napuštanju prijašnje faze pomogle su mu i Sjedinjene Države ukidajući nagradu od 10 milijuna dolara za njegovo hvatanje ili ubojstvo, na što se nadovezala Europska unija mičući sankcije novoj vlasti što je nagrada za oslobađanje sirijskog naroda od brutalnog Asada. Znak je to dobre volje i podrške, rekla nam je Kaja Kallas, Visoka predstavnica za vanjske poslove Europske unije, “inkluzivnoj političkoj tranziciji u Siriji, te njenom hitrom ekonomskom oporavku, obnovi i stabilizaciji”. Uskoro su počeli i prvi međudržavni posjeti najvišeg ranga. U duhu podrške novoj vlasti zeleno-feministička ministrica vanjskih poslova Njemačke Annalena Baerbock tolerirala je činjenicu da joj al-Šara nije htio pružiti ruku pri posjetu jer, iako nedvojbeno reformiran, nije baš toliko reformiran da bi se rukovao sa ženama, a i njena energija više je usmjerena prema borbi s patrijahatom u Europi, stoga nije problem istrpiti sitno bliskoistočno poniženje poput ovoga. Prošavši brojne faze i životna iskustva, al-Šara ipak još nije dosegao svoju liberalnu fazu, ali kao što smo mu nekoć slali oružje dok je bio dio takozvane umjerene sirijske opozicije, sada kada je na čelu još umjerenije pozicije mogli bismo mu poslati Jelenu Veljaču sa stručnim savjetima o važnosti uvrštavanja femicida u sirijski pravni sustav, sve kako bi dodatno ubrzali njegov razvoj.
Na neki način, već smo jednog izaslanika u novu Siriju i poslali. Influencer Kristijan Iličić hrvatskoj je javnosti poznat već neko vrijeme, a odnedavno nosi titulu prvog Hrvata koji je proputovao sve zemlje svijeta. Koliko je to ispravna kvalifikacija, ne znam, ali bila je dovoljna da ga u svojoj rezidenciji ugosti i predsjednik Zoran Milanović, interesirajući se za iskustva ovog “avanturista”. Avanturizam danas očito znači imati dovoljno vremena i novaca obilaziti planet te u internacionalnim grupama influencera nuditi legitimaciju spornim režimima, kao što je to Iličić već napravio u Afganistanu, a nedavno i u Siriji. Njegove priče iz talibanskog Afganistana pune su priča o brižnosti talibana, o ispijanju čaja s njima, njihovom gostoprimstvu i prijateljskoj fleksibilnosti u nošenju s njegovim zahtjevima za snimanje dijelova njihove zemlje i kulture. U razgovoru za Index opisuje svoj posjet regiji Bamiyan:
Stigli smo u nacionalni park Band-e Amir, 600 km2 idiličnog jezerskog pejzaža usred regije Bamiyan, koji je osnovan 2009. godine s idejom da ljudi ovdje pronađu oazu mira i da za sobom ostave svu težinu koju je u njihovim životima ostavila vladavina talibana. U tome času, talibani više nisu vladali zemljom. Danas, 13 godina poslije, talibani su opet tu.
Odmah na ulazu naišao sam na glasnogovornika talibanskog zapovjednika i policije u Kabulu. Ugledao je u mojoj ruci profi fotić, pa mi je prišao. Poželio mi je dobrodošlicu u Afganistan i pitao me mogu li ga fotkati i poslati mu slike na WhatsApp
Čitatelj može zaključiti da su ovo sada neki novi talibani, ne više provoditelji masovnih egzekucija, već veseli ispijači čajeva, otvoreni tehnologiji i šeranju slika putem modernih aplikacija, nepovezani s onima koji su 2001. u toj istoj regiji Bamiyan počinili jedan od najvećih kulturocida u povijesti, minirajući impresivne bamiyanske Budine statue iz 6. stoljeća.
Napominjem odmah kako nitko ne bi trebao moju osudu nekih aspekata talibanskog režima pogrešno tumačiti kao poziv na liberalni intervencionizam i izvanjsko rušenje vlasti koja očito ima određeni legitimitet u afganistanskom narodu i kulturi. Taj eksperiment već je pokušan i groteskno je propao, što ne znači da nam se njihova vlast treba predstavljati onakvom kakva ustvari nije.
U sličan pothvat umivanja islamizma Iličić se kasnije upustio u Siriji, tematizirajući dolazak nove vlasti blaćenjem one prethodne. Nakon posjeta zatvoru Sednaja kojeg su režimi starijeg i mlađeg Asada koristili za obračun s neprijateljima, Iličić je na društvenim mrežama podijelio status kojim se osvrće na, kako kaže, “najmračniju točku, najcrnju mrlju, najveći poraz ljudskosti u povijesti Sirije.” Status je pun naizgled usiljenog i patetičnog naricanja nad grijesima Asadovog režima, a vrhunac je dosegnut ovim rečenicama:
Svrha ovakve bestijalnosti bila je poticanje straha kojim je al-Asadov režim maltretirao vlastiti narod. Svi su znali ako samo zucnu da će završiti ovdje. Njegovo oružje je bilo strah. Kakav je to um? Što je sve spreman napraviti da ostane na vlasti i koliko mu je vlasti doista bilo potrebno? Je li mislio da će zauvijek živjeti? Uvijek se pitam kakvo je to ludilo u glavi takvih diktatora.
Pred sam kraj, status poprima gotovo osvetnički i revolucionarni karakter s pozivom na obračun s izdajicama i zagovaranje nekakvog “čišćenja” koje u kontekstu ideologije nositelja nove sirijske vlast, zvuči zloguko:
Šokiran sam zlom koje se ovdje nastanilo, koje je ovdje vladalo pola stoljeća. Šokiran sam i činjenicom da su to znali neki režimi izvan Sirije, da su neki čak i podržavali Asadovu vlast. Sirija će se sada morati suočiti sa svojim mrakom, s izdajicama među sobom, s pogledima žrtava koje tko zna hoće li ikada moći oprostiti. Siriju čeka veliko čišćenje, ono je nužno da bi se ostvarila neka bolja budućnost.
Ako je Iličić pri pisanju ove objave imalo dvojio kako izgleda “čišćenje” u režiji radikalnih džihadista, ono je upravo na djelu u Latakiji. Njegovu podršku možda možemo pripisati neznanju ili manjku interesa, ali kako onda objasniti službenu izjavu Europske unije:
Europska unija snažno osuđuje nedavne napade, navodno od strane pro-Asadovih elemenata, na snage privremene vlade u obalnim područjima Sirije, kao i svako nasilje nad civilima. Civili moraju biti zaštićeni u svim okolnostima, uz potpuno poštivanje međunarodnog humanitarnog prava. EU također poziva sve vanjske aktere da u potpunosti poštuju suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet Sirije. EU osuđuje sve pokušaje narušavanja stabilnosti i izgleda za trajnu mirnu tranziciju, koja bi bila uključiva i poštovala sve Sirijce u njihovoj raznolikosti.
Takozvani pro-Asadovi elementi očito su krivi jer se nisu sami prethodno očistili pa sada vojnici al-Šarinog HTS-a moraju pauzirati inkluzivno upravljanje novom Sirijom i sami se primiti posla.
Influenceru Iličiću i njemu sličnima vjerojatno je pristupila nekakva agencija za influencerski marketing iz, primjerice, Katra (ili pogonjena katarskim novcem), sugerirala mu zanimljivo dokumentiranje promjene vlasti u Siriji, prodajući mu to kao jedinstvenu priliku za svjedočiti povijesnom događaju i oslobađanju jedne zemlje, vjerojatno mu ponešto i platili, a takvi poput njega, nezainteresirani previše za moral, povijest i stanje na terenu, već isključivo za rast lajkova i followera, svjesno ili nesvjesno odrađuju prljav promotivni posao isplaniran i zamišljen u dalekim centrima moći. Iličić je u globalnim okvirima marginalna internetska figura, ali sudjelovanje medija poput nepovratno kompromitiranih CNN-a ili Financial timesa u istom propagandnom pothvatu govori nam gdje se ti centri moći nalaze; godine 2013. Barack Obama odobrio je akciju CIA-e pod imenom Timber Sycamore naoružavajući sirijske pobunjenike oružjem s crnog tržišta i oružjem preostalim nakon pada Muammara Gaddafija. Još važniji aspekt Timber Sycamorea bilo je pretvaranje sirijskog građanskog rata u međunarodni džihad - u Siriju su počeli dolaziti borci iz Čečenije, Saudijske Arabije, Afrike, ostalih dijelova Azije, a svjetsku javnost uvjeravalo se kako svi ti protivnici Bašara al-Asada u Siriju idu izboriti demokraciju i inkluzivnost. Sada kada su vlast osvojili, njihova inkluzivnost vidljiva je svima koji ne skreću pogled.
Dok alavitski i kršćanski civili panično bježe u ruske baze u Siriji, skrivajući se od sigurne smrti, već nekoliko mjeseci svjedočimo mobilizaciji svih medijskih resursa, od influencera do najvećih medija, u nemoralnom pokušaju promoviranja presvučenih i dotjeranih džihadista u prihvatljivu alternativu Asadu. Siriji vrlo vjerojatno slijedi dugogodišnji kaos uz upitan opstanak cjelovite države. Tamošnja populacija izrazito je heterogena - čine ju suniti, šijiti, alaviti, Druzi, Kurdi, arapski kršćani, Armenci. Većina ih je geografski koncentrirana na određenim područjima zemlje (nisu raspršeni i izmiješani kao primjerice vjerske i etničke skupine u Indiji), što dodatno povećava mogućnost separatističkog djelovanja. Dinastija Asad držala je zemlju na okupu i radila je to često ne birajući sredstva, ali je istovremeno garantirala sigurnost kršćanima i manjim vjerskim zajednicama u Siriji. Oni čije genocidne aspiracije su tijekom svoje vlasti učinkovito suzbijali sada su zauzeli njihovo mjesto u Damasku, a činjenica da takvi uživaju podršku SAD-a, Europske unije, medija i raznih influencera, dakle čitave mreže političko-medijskog establišmenta, govori nam da tvrdnje o njihovim ostalim borbama za “demokraciju” diljem svijeta, bilo to u Njemačkoj, Rumunjskoj ili Ukrajini, trebamo uzimati s rezervom.
Hvala svima na čitanju. Ako niste vegani ili globalisti, besplatno i anonimno se pretplatite na naše tekstove, lajkajte ih, komentirajte i dijelite - u prijevodu, dokažite da ste pravi desničari. Puno nam znači svaki novi pretplatnik i čitatelj. Svi oni koji cijene naš rad, mogu nas podržati i financijskom donacijom klikom na opciju “Podrži naš rad”. Arhivu naših tekstova možete naći ovdje.
Odličan osvrt!
Odličan tekst.
A situacija s tim sirijskim "osloboditeljima", uvelike podsjeća na one "osloboditelje" 1945. ili neke, poput Splita, već 1944., a koje slave današnji krovni političari, lokala i globala hrvatskih.
Zanimljivo je (ili baš i ne) kako se o ovom novom genocidu nad krščanima nisu oglasili ni europski, ali ni hrvatski udruženi NGO, barem oni koji su nosili one palestinske zastave prije nekoliko mjeseci?